Ovo je priča o Ivanu Četvrtom Groznom, ruskom caru koji je, baš kao što mu nadimak upućuje, bio jedan od najbrutalnijih i najodvratnijih vladara ikada u istoriji.
Ivan IV Vasiljevič je došao na vlast u 16. vijeku da bi postao prvi car Rusije — i usput dobio nadimak "Ivan Grozni".
Od 1547. do 1584. godine, trajala je vladavina Ivana Groznog. Konsolidujući više moći u regionu nego što je bilo koji vladar ikada ranije, Ivan Vasiljevič je bio poznat po vođenju krvavih ratova protiv svojih neprijatelja i masakrima protiv sopstvenog naroda.
Bio je brutalan prema svojoj porodici i čak je ubio sopstvenog sina tokom jednog od svojih zloglasnih momenata kada je bio bijesan kao bik. Lako je videti kako je dobio svoj strašni nadimak.
Burne rane godine Ivana Groznog
Ivan IV Vasiljevič je rođen od Vasilija, kneza Moskovije, 25. avgusta 1530. Dužnost "princa" je uglavnom bila da prikuplja poreze za ruske mongolske gospodare, koji su vladali nasiljem i brutalnošću.
S obzirom na ovu strukturu moći, nije iznenađujuće da su ruski plemići, poznati kao bojari, bili više zainteresovani da pljačkaju seljake i guše jedni druge nego da rade zajedno na potiskivanju Mongolskog carstva koje je u opadanju.
Pošto su svi koji su to pokušali završili umotani u ćilim i zgaženi od strane konja(način izvršenja smrtne kazne), vojvodama i ostalom plemstvu je bilo sigurnije da napune svoje džepove i zaštite postojeći status.
Početkom 1500-ih nije bilo naznaka da će taj svijet pasti, a još manje da će mladi Ivan Vasiljevič biti taj koji će to učiniti, posebno nakon što mu je otac umro 1533.
Kako je Ivana zlostavljala aristokratija?
Nakon očeve smrti, Ivan je zvanično postao knez Moskve. Nešto manje zvanično, bio je u nemilosti lokalne aristokratije.
Ovim ljudima je bilo potrebno pokriće koje je imao princ da bi se očuvala lokalna vladavina. Ali u stvarnosti, nisu planirali da dopuste Ivanu da odraste i postane vođa - pogotovo ne moćan vođa.
Zato su ga, umjesto da se postaraju za njegovo obrazovanje i pripreme za breme prijestola, danima zatvarali u skučene prostore i nemilosrdno tukli.
U dobrim danima, mladi Ivan Grozni je bio ograničen na dvorište, obično u odaju njegove majke - sve dok je bojari iz klanova Šujski i Belski nisu otrovali kada je Ivan imao osam godina.
Siroče, fizički oslabljen zbog neuhranjenosti i vjerovatno prestravljen, Ivan Grozni je znao da mu je jedina nada da stekne prijatelje među bojarima. Vjerovatno su prijatelji bojari bili ti koji su dogovorili da Ivan bude krunisan za "cara Rusije" 1547. godine — kada je imao samo 16 godina.
Postepeno se Ivanova sloboda kretanja povećavala i on je počeo da sklapa saveze među plemstvom. Tada je počeo da učvršćuje svoju moć.
Stanje Ivanovog carstva čini da se zapitate zašto bi se on uopšte trudio bilo šta da uradi da bi poboljšao stanje.
Još uvijek pateći pod mongolskom čizmom, Rusija je veći dio 1550-ih godina provela suočavajući se sa sušom (i glađu koja je uslijedila), tatarskim invazijama, ratom sa Litvanijom, domaćim nemirima i trgovinskim embargom koji su organizovale Poljska i Švedska.
Povrh svega, Ivanova prva žena je umrla 1560. godine — a on je vjerovao da je otrovana. Šokantno, ona nije bila jedina od Ivanovih osam žena koja je doživjela ovu strašnu sudbinu, navodno od strane njegovih neprijatelja.
Ali smrt njegove prve žene ga je posebno pogodila - gurnula ga u spiralu depresije. Sa nepogrešivim osjećajem za tajming, knez Andrej Kurbski je iskoristio ovaj trenutak da prebjegne kod Litvanaca, uzevši sa sobom dio Ivanove vojske, i tako počeo da pustoši ruske teritorije na sjeverozapadu.
Ivan Grozni je na ove probleme odgovorio na ono što se modernom čovjeku čini kao jedini razuman način — dao je "ostavku". Godine 1564. Ivan se povukao na seosko imanje i poslao nekoliko javnih pisama u kojima je najavljivao abdikaciju i okrivljavao bojare za sve ruske nedaće.
Retrospektivno, abdikacija izgleda kao lukavi politički gambit. U vrijeme kada je dao ostavku, Ivan Grozni je proveo više od deceniju akumulirajući moć, do te mjere da vlada u suštini nije funkcionisala bez njega.
Kako je prvi ruski car promijenio zemlju?
Neko vrijeme se Ivan Grozni ponašao kao da ne želi da se vrati. Ali na kraju je pristao da se vrati - po cijeni.
Prvo, želio je da dobije apsolutnu vlast nad životom i smrću među bojarima, istim ljudima koji su ga jednom zatvorili u orman i otrovali njegovu majku. Takođe je zahtijevao kontrolu nad vojskom, isključivu vlast nad trezorom i moć da sam upravlja sudovima. Očajni plemići su se složili i skoro odmah zažalili.
Sada sa nekontrolisanom moći, on je prvo postavio Opričnike, koji su opisani kao verzija nacista iz 16. veka. Članovi — koji su se vozili sa odsječenim svinjskim glavama na sjedlima — imali su zadatak da uhapse i stvarne i navodne neprijatelje cara.
Šokantno, Opričniki su takođe dobili potpuni imunitet od svih zakona. Ovaj običaj još uvijek postoji u izvjesnoj mjeri u Rusiji danas, gde su mnogi članovi vlade takođe imuni na sudsko gonjenje.
Drugo, Ivan je zauzeo imanja optuženih izdajnika i počeo da ubija, muči, protjeruje i nasilno penzioniše sve koji su mu ikada bili nezadovoljni — a ponekad i njihovu djecu i unuke.
Bojeći se da bi Novgorod mogao da dođe u rukama Litvanaca, Ivan je poslao Opričnike da svima tamo očitaju lekciju. Niko ne zna koliko je ljudi stradalo u raciji 1570. godine, ali je sigurno bilo na hiljade.
Dvije godine kasnije, iskoristivši Opričnike da razbije domaću opoziciju, Ivan se riješio svoje vojske ubica bacivši ih na Litvance i dozvolivši pravi pokolj. Ivan Grozni je potom nekoliko preživjelih pogubio ili bacio u tamnicu.
Propadanje i smrt Ivana Groznog
Tokom preostalih 12 godina svoje vladavine, Ivan Grozni nastavio je da teroriše svoj narod i strance.
Vodio je rat za ratom, po nekoliko u isto vrijeme. Reorganizovao je crkvu, postavivši sebe za poglavara. Razbio je birokratiju i ponovo je izgradio po svom ukusu, a najveći problem bili su njegovi česti izlivi bijesa.
Tokom jednog takvog bijesa, Ivan je pretukao svoju trudnu snaju dovoljno jako da izazove pobačaj, a sve zato što mu se nije dopalo kako je obučena.
Ivanov sin, koji se takođe zvao Ivan, odlučio je da se suoči sa ocem. Tokom svađe koja je uslijedila, Ivan (otac) je ili zgrabio Ivana (sina) i bacio ga uza zid ili ga udario željezom u glavu. U svakom slučaju, udarac je bio dovoljno jak da ga ubije.
Takođe je bio poznat po tome da je spavao sa svojom snajom i da niko ništa nije mogao da mu kaže. Vodi bi ljubav do iznemoglosti, a volio je i da muči tokom odnosa.
Nastavljajući svoje zloglasne bijesove do samog kraja života, Ivan Grozni je umro od moždanog udara — koji je vjerovatno bio izazvan bijesom — tokom prijateljske šahovske partije 1584. S obzirom na to kako je dvije godine ranije ubio svog nasljednika, na presto je došao mentalno zaostao sin Fedor.
Feodor nije upravljao dobro državom što je dovelo do opadanje carstva svog oca i umro je 1598. Period koji je uslijedio nakon Feodorove smrti poznat je kao "Vrijeme nevolja" – što je otvorilo još jedno turbulentno poglavlje ruske istorije.
