Japan je prvi put zabilježio više od 100.000 stogodišnjaka, ali dok stanovništvo živi sve duže, broj novorođenih pada na istorijski minimum, radnika je sve manje, a penzioni i zdravstveni sistem trpe sve veći pritisak.
U Japanu sada živi više od 100.000 ljudi koji imaju najmanje 100 godina, čime je ta zemlja dostigla novi rekord u dugovječnosti usred sve ozbiljnije demografske krize.
Prema podacima japanskog Ministarstva zdravlja, rada i socijalne zaštite, broj stogodišnjaka ove godine dostigao je rekordnih 107.677. To je za 7.914 više nego 2025. godine i predstavlja rast 56. godinu zaredom. Žene čine gotovo 88 odsto ukupnog broja stogodišnjaka.
Ministar zdravlja Keničiro Ueno rekao je da je "veoma zadovoljan što toliko ljudi živi dugo, zdravo i aktivno", navodeći napredak medicinske tehnologije, zdrav način života i ishranu kao neke od razloga.
Ipak, iza razloga za slavlje krije se ozbiljna neravnoteža. Broj starijih stanovnika Japana nastavlja da raste, dok je broj rođenih na istorijskom minimumu. Zbog toga sve manji broj radnika mora da finansira rastuće troškove penzija, zdravstva i brige o starijima.
Koliko brzo stari Japan?
Japan ima jedno od najstarijih stanovništava na svijetu, a gotovo tri od deset stanovnika sada imaju najmanje 65 godina. Predviđa se da će njihov udio do 2070. godine dostići skoro 40 odsto ukupne populacije.
Prema podacima japanske vlade, prošle godine je u toj zemlji živelo više od 800.000 ljudi starijih od 95 godina, dok je rođeno svega 700.000 beba.
Broj stanovnika zato opada sve brže. Preliminarni rezultati popisa pokazuju da je 2025. godine broj stanovnika bio manji nego pet godina ranije u čak 45 od ukupno 47 japanskih prefektura. Rast su zabeležili samo Tokio i Okinava.
Stanovništvo Japana dostiglo je vrhunac 2008. godine, kada je zemlja imala oko 128 miliona ljudi. Nacionalni institut za istraživanje stanovništva i socijalne sigurnosti predviđa da će taj broj do 2070. pasti na 87 miliona, što predstavlja smanjenje od približno 30 odsto, piše Al Džazira.
Zašto u Japanu ima toliko stogodišnjaka?
Ne postoji samo jedno objašnjenje za dugovječnost Japanaca, ali istraživači ukazuju na kombinaciju ishrane, fizičke aktivnosti i dostupne zdravstvene zaštite.
Tradicionalna japanska ishrana sadrži mnogo ribe, povrća i pirinča, a relativno malo zasićenih masti. Stopa gojaznosti takođe je znatno niža nego u mnogim zapadnim zemljama.
Važnu ulogu mogu da imaju i svakodnevne navike. Mnogi stanovnici, uključujući i starije, redovno pješače, voze bicikl i koriste javni prevoz, dok je grupno vježbanje veoma rasprostranjeno.
Japanski sistem univerzalnog zdravstvenog osiguranja omogućava širok pristup liječenju i ljekovima po relativno niskim cijenama u poređenju sa zemljama poput Sjedinjenih Američkih Država.
Zašto je dugovječnost postala problem?
Duži životni vijek predstavlja veliki uspjeh, ali se u Japanu istovremeno bilježi jedna od najnižih stopa nataliteta na svijetu.
Ukupna stopa fertiliteta, odnosno prosječan broj djece koje bi žena trebalo da rodi tokom života, pala je 2025. godine na rekordno niskih 1,14. Za održavanje stabilnog broja stanovnika bez oslanjanja na imigraciju uglavnom je potrebna stopa od približno 2,1.
Kako stanovništvo stari, sve veći broj penzionera, kojima je često potrebna dodatna zdravstvena i socijalna nega, izdržava sve manji broj radno sposobnih ljudi. Takva neravnoteža vremenom prerasta u ozbiljan ekonomski problem.
Japan je uveo dječje dodatke, subvencionisano čuvanje djece, programe roditeljskog odsustva i druge podsticaje kako bi ohrabrio parove da imaju djecu. Nijedna od tih mjera, međutim, još nije uspjela da preokrene dugoročni pad nataliteta.
Društveni naučnici upozoravaju i da sve manje Japanaca stupa u brak, kao i da se oni koji to učine vjenčavaju kasnije, kada su im manje šanse da dobiju djecu. Mnogi mladi zabrinuti su zbog nesigurnih poslova, stagnacije zarada i dugog radnog vremena, što dodatno otežava zasnivanje porodice.
Veće učešće žena na tržištu rada nije uvijek praćeno ravnopravnom podelom brige o djeci i kućnih obaveza. Zbog toga je ženama posebno teško da usklade roditeljstvo i karijeru.
Premijerka Sanae Takaiči označila je pad broja stanovnika i nataliteta kao neke od najvećih nacionalnih izazova, dok japanski zvaničnici godinama upozoravaju da ovaj trend ugrožava ekonomske i društvene temelje zemlje.
Šta to znači za japansku ekonomiju?
Smanjenje broja radno sposobnih stanovnika znači da sve manje ljudi plaća porez na dohodak i doprinose za socijalno osiguranje, dok istovremeno rastu troškovi penzija, zdravstva i njege starijih.
Takva neravnoteža stvara sve veći pritisak na javne finansije, ali i na mlađe radnike koji sistem finansiraju svojim porezima i doprinosima.
Nedostatak radne snage već pogađa brojne sektore, od građevinarstva i poljoprivrede do saobraćaja, zdravstva i socijalne zaštite. Posebno težak problem imaju ruralna područja, iz kojih se mladi sele u gradove, ostavljajući sve starije zajednice sa manjkom radnika i sve slabijim javnim uslugama.
Imigracija bi mogla da ublaži nedostatak radne snage, a broj stranaca u Japanu raste poslednjih godina. Ipak, strani državljani čine tek oko tri odsto ukupnog stanovništva, dok predlozi za prihvatanje znatno većeg broja migranata ostaju politički osjetljivo pitanje.
Stari li i ostatak svijeta?
Svjetska zdravstvena organizacija navodi da je produžavanje očekivanog životnog vijeka jedno od najvećih dostignuća čovječanstva.
"Napredak u društvenom i ekonomskom razvoju, kao i u zdravstvu, smanjio je stopu smrtnosti, posebno među starijim ljudima. Većina ljudi sada može da očekuje da će živeti duže od 60 godina", saopštila je Svetska zdravstvena organizacija.
Prosječan očekivani životni vek u svijetu dostigao je 73,3 godine 2024, što je za 8,4 godine više nego 1995. godine. Očekuje se da će broj ljudi starijih od 60 godina porasti sa 1,1 milijarde u 2023. na 1,4 milijarde do 2030. godine.
Proces starenja stanovništva ipak je u nekim zemljama mnogo izraženiji nego u drugim. Prema istorijskim procjenama Ujedinjenih nacija, medijalna starost stanovništva Japana 2023. godine iznosila je 49 godina.
Slede Italija sa medijalnom starošću od 47,5 godina, Portugal sa 46,2, Grčka sa 45,7 i Nemačka sa 45,1 godinom.