Idilu koja se u snu Milana Gajića snila, podgorička publika večeras će spoznati kroz stihove ovog mladog pjesnika
Milan će večeras salu Dodest u Kulturno informativnom centru „Budo Tomović“ obogatiti svojim najljepšim stihovima, a društvo će mu praviti crnogorska pjesnikinja Lejla Kašić.
Ljubitelji poezije mladog pjesnika upoznali su prošle godine i njegov ponovni dolazak u Podgoricu će bez sumnje ispuniti salu onima koji znaju da su stihovi i emocije sinonimi.
„Kad sam prošle godine došao ovdje, bio sam bez ikakvih očekivanja. Kad god čovjek ima očekivanja, na kraju to ne bude onako kako očekuje – ili bude bolje ili bude lošije. Jedna divna žena iz Podgorice, Dušica Žižić, inače veliki zaljubljenik u poeziju, me je povezala sa direktorkom KIC-a Snežanom Burzan, koja mi je omogućila da predstavim svoje stihove, i na kraju je bilo predivno“, prisjeća se Milan prošlogodišnjeg dolaska u Podgoricu.
Dodaje da, kad god je u Crnoj Gori, lijepo se osjeća, kao i da dobija veću medijsku pažnju nego u Srbiji što je, ističe, vrlo značajno za poeziju.
„Ljudi moraju da na neki način čuju za poeziju, a pjesničke večeri nisu nešto na šta baš hrle previše i uglavnom misle da je to nešto dosadno. Što se tiče utisaka i očekivanja večeras, očekujem da će to biti veče ispunjeno ljubavlju, zagrljajima i da će svako od nas poželjeti da nekoga poslije toga zagrli i da više voli nego što je volio“.
Interesantno je da je ovaj multitalentovani pjesnik prvo počeo da bude prepoznatljiv po fudbalu, koji ga je obukao čak i u dres reprezentacije Srbije. Ipak, tinejdžerske godine i suočavanje sa teškim životnim pitanjima poveli su ga u utočište koje samo poezija umije da pruži.
„U suštini, to je težak život kad si ti odvojen od svega što voliš, od ljudi koje voliš. Na kraju krajeva, ja sam bio odvojen i od zemlje koju volim, što je meni bilo jako značajno. U tom najosjetljivijem periodu života sa 17, 18 godina, mislim da mi je poezija dosta pomogla da kroz sve to prođem na način da samog sebe iskažem i da samog sebe oslobodim nekih teških i loših osjećanja koja su se pojavljivala. Tako da ja jesam pisao dok sam se bavio fudbalom, što je naravno bilo čudno svima, jer sam živio netipičnim fudbalerskim životom – dok su svi gledali utakmice, ja sam šetao ulicama. Dok su svi odlazili u kafiće i diskoteke, ja sam čitao. Uvijek sam živio taj poetski život, samo što je profesija bila drugačija“, priča Milan.
Da je izabrao pravi put pokazalo je vrijeme, koje ga je učinilo prepoznatljivim u moru mladih pjesnika ili onih koji to pokušavaju da budu. Ipak, naš sagovornik je skroman, i uspjehom ne smatra prepoznatljivost i popularnost.
„Ja ne mislim da sam uspješan, jedino u smislu da sam stvarno srećan i ispunjen što živim svoje snove trenutno i mnogo sam zahvalan Bogu zbog toga. Jedini uspjeh u životu je to da li si ti srećan i zadovoljan ili nisi. To da li si poznat i popularan, da li si prepoznatljiv, to apsolutno nema nikakvog značaja jer u ovom trenutku možeš da budeš poznat i prepoznatljiv, a sjutradan da niko ne zna za tebe“, kaže on.
U njegovim stihovima artikulisane su iskrene emocije, što zasigurno nije lako podijeliti sa publikom u vremenu kada otuđenost među ljudima potiskuje iskrenost čak i prema najbližima.
„Racionalno posmatrajući i gledajući unazad u vrijeme kad sam krenuo da objavljujem i kad sam izdao svoju zbirku, bilo je teško i trebalo je mnogo hrabrosti, ali dok sam objavljivao i dok sam krenuo da to dijelim sa ljudima, nisam uopšte o tome razmišljao. Naravno da treba hrabrosti iskazati sebe kroz poeziju zato što je to nešto najčistije što izlazi iz tebe i prosto, mislim da svako ko uzme moju zbirku pjesama u ruke, zna ko sam ja i mislim da to jeste malo problem, ali ja prosto ne mogu ni u jednom odnosu da budem ono što nisam. Uvijek moram da budem ono što jesam bez ikakvog foliranja, zato što sve ono što ja jesam jeste u mojoj poeziji“.
Sa crnogorskom pjesnikinjom Lejlom Kašić, koja će zajedno sa njim večeras prezentovati svoje stihove, putevi su se ukrstili u Cirihu.
„Lejlu i mene je spojilo to što i jedno i drugo objavljujemo poeziju za isti onlajn portal Insp.rs, zajedno sa još petnaestak mladih pjesnika. Sreli smo se jednom prilikom u Cirihu, gdje sam ja živio, dok je ona studirala u Gracu. Ona je putovala preko Ciriha za Crnu Goru, pa je iskoristila priliku da dođe na moju promociju, nakon čega smo krenuli da pričamo o tome kako bi bilo dobro da zajedno održimo svoje pjesničko veče. Učinili smo to u Beogradu, nismo znali kako će proći, ali na kraju je bilo baš divno i ljudi su divno reagovali i naše energije su mnogo slične, a poezija je dosta različita, što je možda savršena kombinacija da ljudima ne bude dosadno, već inspirativno i lijepo“.
Ta savršena kombinacija večeras će, od 19 sati, biti predstavljena kroz stihove, priče i anegdote, a mi za kraj izdvajamo jednu od Milanovih pjesama iz zbirke „Idila se u snu snila“:
Svaku noć se, pred počinak, pomolim za tebe.
Da nije tebe, ne bi bilo nas.
Da nije nas, sreća bi skrenula s puta.
Moja vera i moj ideal - si ti;
vilenjaku uvučeni u vunene čarape!
Ti, baš ti, baštovanko mojih usana.
Religiozan sam, ljubav ispovedam.
Jutro mi počinje sa tobom;
I završava se melodijom tvojih dodira.
Ljubomorno memorišem svaki susret.
Svaki sudar dlanova.
Hodočasnice mojih ludih sazrevanja!
Časna sestro mojih milovanja!
Gramzivi orlu mojih poljubaca!
Prijateljice moje duše!
Uzurpatoru mojih snova!
Sviće i dan će ponovo doći.
Sa tobom je divno biti živ.
Sa tobom je ljubav navika.
Dan je mir.
Ljubav - to si ti!
