Ivo Andrić, autor je čuvenih romana "Na Drini ćuprija", "Travnička hronika" i "Gospođica", a Meša Selimović je iza sebe ostavio kultna djela "Derviš i smrt" i "Tvrđava".
Danas se djela Ive Andrića i Meše Selimovića čitaju širom regiona, njihovi romani dio su školske lektire, a njihova imena ostala su upisana u istoriju književnosti. Ipak, iza velikih književnih djela krili su se životi koji nisu bili posvećeni samo pisanju. Ivo Andrić i Meša Selimović godinama su radili različite poslove, a književnost je bila samo jedan dio njihovog profesionalnog puta.
Od diplomatske službe do Nobelove nagrade
Ivo Andrić, jedan od najznačajnijih pisaca jugoslovenske književnosti, veći dio života proveo je radeći u državnoj službi. Nakon studija i prvih književnih radova, 1919. godine došao je u Beograd, gdje je najprije radio u Ministarstvu vera, a potom je započeo diplomatsku karijeru.
Pogledajte kako izgleda stan Ive Andrića:
Koliko su zarađivali Andrić i Selimović: Nisu živjeli samo od knjiga, a Ivo cio iznos Nobelove nagrade poklonio
Službovao je u više evropskih gradova, a njegova karijera dostigla je vrhunac pred početak Drugog svjetskog rata, kada je bio poslanik i opunomoćeni ministar Kraljevine Jugoslavije u Berlinu. U diplomatskoj službi ostao je do 1941. godine, kada se vratio u Beograd.
Tokom Drugog svjetskog rata povukao se iz javnog života i posvetio pisanju. Upravo u tom periodu nastala su neka od njegovih najpoznatijih djela, među kojima su romani "Na Drini ćuprija", "Travnička hronika" i "Gospođica", objavljeni 1945. godine.
Njegov književni uspjeh nastavio je da raste i u posleratnom periodu, kada su njegova djela počela da se objavljuju i prevode u sve većem broju zemalja.
Koliko su zarađivali Andrić i Selimović: Nisu živjeli samo od knjiga, a Ivo cio iznos Nobelove nagrade poklonio
Prema pisanju medija, Matica srpska objavila je "Prokletu avliju" 1954. godine, a Andrić je za njega dobio autorski honorar od 25.000 tadašnjih dinara po autorskom tabaku.
Najveće međunarodno priznanje stiglo je 1961. godine, kada je Andrić dobio Nobelovu nagradu za književnost. Novčani dio nagrade iznosio je 250.232 švedskih kruna, što bi danas iznosilo 22.294 hiljada eura, a pisac je celokupnu sumu poklonio za unapređenje bibliotečkog fonda Bosne i Hercegovine. Prema podacima iz knjige Žanete Đukić Perišić "Pisac i priča: stvaralačka biografija Ive Andrića", novac je donirao u dve uplate, 1962. i 1965. godine.
Interesovanje za njegova djela dodatno je poraslo nakon dodjele nagrade. Njegovi romani i pripovjetke prevođeni su na brojne jezike, a 1963. godine objavljena su i prva sabrana djela u deset tomova, u izdanju udruženih izdavača iz Jugoslavije.
Meša Selimović: Radio kao profesor, a potom obavljao brojne funkcije u kulturi
Za razliku od Andrića, čiji je profesionalni put dugo bio vezan za diplomatiju, Meša Selimović najveći dio karijere proveo je u obrazovanju i kulturnim ustanovama.
Rođen je 1910. godine u Tuzli, a nakon završetka gimnazije upisao je Filozofski fakultet u Beogradu, gde je diplomirao 1934. godine. Već naredne godine počeo je da radi kao profesor u Tuzli, gde je ostao do početka Drugog svjetskog rata.
Nakon rata nastavio je profesionalni rad u Sarajevu. Bio je profesor Više pedagoške škole, docent Filozofskog fakulteta, umetnički direktor filmskog preduzeća Bosna-film, direktor Drame Narodnog pozorišta, a radio je i kao urednik u izdavačkom preduzeću Svjetlost.
Njegov profesionalni put, međutim, nije uvijek bio stabilan. U razgovoru sa Jevtom Milovićem, vođenom 1971. godine, Selimović je govorio o periodu nakon što mu je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu otkazano povjerenje. Kako je ispričao, četiri godine bio je bez zaposlenja i obavljao različite poslove kako bi prehranio porodicu. Godine 1957. postao je honorarni dramaturg Narodnog pozorišta.
Pored poslova u prosvjeti i kulturi, Selimović je gradio književnu karijeru. Njegov roman "Derviš i smrt", objavljen 1966. godine, postao je jedno od najpoznatijih dela jugoslovenske književnosti. Uslijedila su brojna izdanja u zemlji i inostranstvu, a među njegovim značajnim djelima je i roman "Tvrđava", objavljen 1970. godine.
Koliko su pisci u to vrijeme mogli da zarade od svojih djela, Selimović je objašnjavao i u javnim istupima. U tekstu objavljenom u "Književnim novinama" u martu 1965. godine prenijeta je njegova izjava iz časopisa "Odjek", u kojoj je naveo da bi plodan pisac koji nije među malobrojnim najuspješnijim autorima, a objavi jednu knjigu svake tri godine, mogao da ostvari autorski dohodak od oko 6.000 dinara mjesečno.
Koliko su se honorari razlikovali od autora do autora pokazuje i podatak iz "Književnih novina" iz aprila 1965. godine. Tada je objavljena orijentaciona skala Jugoslovenske autorske agencije, prema kojoj su predloženi honorari za prozu, kritiku i esejistiku iznosili od 30.000 do 60.000 dinara po autorskom tabaku.
Zanimljiv je i detalj iz Selimovićevog razgovora sa Jevtom Milovićem. Pisac je ispričao da je u ugovor sa izdavačem tražio da se unese klauzula prema kojoj bi, u slučaju kašnjenja rukopisa, plaćao penal od 5.000 dinara za svaki dan zakašnjenja. Kako je objasnio, želio je na taj način da sebe natera da završi djelo. Taj iznos nije bio njegov honorar, već ugovorna kazna koju je sam predložio.
Selimović je od 1971. godine živio u Beogradu, gdje je preminuo 1982. godine, a njegova djela nastavila su da se objavljuju i nakon njegove smrti.
