Etnolog iz vlaškog kraja je za MONDO otkrio sve o magiji, ritualima i običajima ovog naroda, od kojih mnogi zaziru.
Vlaški običaji oduvjek su privlačili veliku pažnju, dok su vračare, magija, različiti obredi i kultovi nešto što se takođe vezuje za ovo podneblje. Postala je posebno popularna poslednjih nedelja, kada je postala aktuelna domaća serija "Crna svadba", u kojoj su prikazani neki od vlaških rituala.
Aleksandar Repedžić sa 17 godina profesionalnog terenskog iskustva u oblasti etnologije i antropologije, govorio je za MONDO o običajima prikazanim u ovoj seriji, ritualu otkopavanja pokojnika, "vezivanju" muškaraca, zašto se kod vračare ne ide noću i zašto popovi više ne dolaze na crne svadbe.
NEGOTIN I MAJDANPEK "VRVE" OD VLAŠKIH OBIČAJA
Vlasi su narod romanskog porijekla i najviše ih ima u istočnoj Srbiji. To je narod koji je došao iz Rumunije i zadržao svoju kulturu, običaje, vjeru i rituale. Vlaška magija povezuje se sa Homoljskim planinama, Majdanpekom, Borom, Zaječarom, a naročito sa Negotinom, koji važi za "centar" vlaške magije.
"Postoji mnogo interesatnih običaja, ali oni nisu bizarni niti bolesni kakvim ponekad pokušavaju da ih predstave. Slične običaje možete da nađete gotovo svuda u svijetu. Mnogo se priča o sahranama, crnoj magiji, a malo o običajima kao što su rajske svijeće, hlebovi u obliku Sunca i Mjeseca koji predstavljaju kosmos na stolu, i slično",kaže za MONDO Aleksandar Redžepić.
MUMA PADURI OPSEDA MUŠKARCE
Čitav koncept ženstvenosti koji se i danas izuzetno njeguje kod Vlahinja zasnovan je na legendi o Muma Paduri koja opsjeda loše muškarce, a žene čuva kada je pozovu.
"Muma Paduri je oličenje ženstvenosti, kraljica noći, velikih grudi, duge kose i noktiju, u dugoj haljini, naga i raspletene kose. Iako je oličenje ženstvenosti ponekad se javlja i kao ružna starica, sa izraženim zubima. Muma Paduri se može pretvoriti u plast sijena, naviljak sijena, ćurku, kravu, svinju, psa, konja ili kozu", piše u svojim radovima etnolog Aleksandar Repedžić.
Prema vjerovanju, ona živi u šumi i izlazi na livade kada čuje pozive. Brine o plodnosti, pomaže da menstrualni ciklus dođe ranije, bude što kraći i bezbolniji, a kada žene ostanu u drugom stanju, čuva i njihovu djecu.
OMAĐIJAJU MUŠKARCE DA NE BUDU SA DRUGIM ŽENAMA
Još jedno od vjerovanja kod Vlaha jeste da se bračni partner može "omađijati" tako da ne može da ima seksualne odnose ni sa kim drugim, osim sa svojom ženom.
"Oni koji su našli tu svoju sudbinsku ljubav, od vlaških vračara traže recept za vezivanje Ili odvezivanje. Vjeruje se da žena može da oduzme polnu moć muškarcu i da ga ‘zaveže’ tako da on može da stupu u seksualne odnose samo sa njom, a ne sa drugim ženama. Ali to su uglavnom ljudi koji su prešli neke godine i prirodno izgubili polnu moć”, kaže Repedžić.
OBIČAJ OTKOPAVANJA POKOJNIKA
Kod Vlaha postoj običaj "otkopavanje pokojnika", koji se primjenjivao kad umre mlada osoba, djevojka ili mladić. Četrdesetog dana posle pogreba, rodbina pokojnika bi došla na groblje, otkopala bi grob i izvadila kovčeg.
"Obavljali su to u doba kada se Sunce rađa, uspravili bi kovčeg, skidali poklopac i bijelom maramom brisali lice pokojnika. Onda bi mu lice okrenuli prema Suncu da ga obasjaju sunčevi zraci. Pošto bi Sunce dodirnulo pokojnika, ponovo bi ga pokopali i tog dana bi porodica priredila sve pogrebne obrede kao da je prvi put sahranjen. Takav ritual poslednji put je obavljen devedesetih godina prošlog vijeka u selu Debeli Lug", kaže Aleksandar Redžepović, etnolog.
ČIN RASKIDANJA CRNE SVADBE
U vlaškim krajevima ne postoji običaj crne svadbe, već čin raskidanja crne svadbe. To je jako rijedak običaj koji se dogodio u selu Ranovcu, 2004. godine. Poginuo je mlad dečko i njegova baba je nakon toga sanjala kako je našao ženu na onom svijetu, ali da bi mogao da bude sa njom, mora prvo da bude oženjen ovdje.
"Zato je trebalo da prihvati neko da mu bude nevjesta tih godinu dana. To nije prihvatila njegova djevojka, već njegova najbolja drugarica. Ona je tih godinu dana morala da se ponaša kao supruga, nije smjela da ima seksualne odnose i da ima dečka. Nakon godinu dana dešava se daća i čin raskidanje crne svadbe. Tu su okićena kola, peškir i svatovi, čak i muzika. Onda se dolazi do groblja, do mjesta gdje je sahranjen, tu se lomi barjak. Igra se poslednje kolo, u pravcu kazaljke na satu", objašnjava etnolog.
RANIJE POPOVI DOLAZILI NA CRNE SVADBE
Mlada je sve vrijeme u svojoj kući i tog dana je daruju stvarima koje su namijenili za nju, odjećom, košuljama, ali dobija i obredne hljebove i svijeću. Nakon toga, crna svadba je raskinuta i devojka može normalno da stupa u vezu sa drugim mladićima i da se uda.
"Običaj je jako rijedak, ali nije bizaran i bolestan kakvim ga mnogi predstavljaju. Cilj je da se mladom pokojniku omogući nešto što nije stigao da ima dok je bio živ. Ne igra se oko kovčega, majka ne predvodi kolo. Ranije su i popovi bili na samom činu i sveijće koje su se tada palile su noćile u crkvi. Sada takav običaj više ne postoji i od devedesetih je pravoslavna crkva protiv takvih običaja", kaže naš sagovornik.
KOD VRAČARE SE NIKADA NE IDE NOĆU
Na pitanje koja je razlika između običaja koji su prikazani na filmu i realnosti, naš sagovornik kaže da fikcije ima mnogo, kao i u svakom igranom filmu.
"Na primjer, kod vračare se nikada ne ide noću, kada zađe sunce. U to vrijeme nijedna vračara neće da razgovara i ne prima ljude do izlaska sunca. Što se tiče masovnog ubistva koje se dogodilo, za koje se tvrdi da je djelo vlaške magije, zna se da je taj čovjek bio psihički bolesnik", kaže naš sagovornik.
STRNDŽARENJE - GRLJENJE I MILOVANJE
Prema pojednim etnološkim istraživanjima, strndžarenje, što na rumunskom znači grljenje i milovanje, jeste stari običaj u vlaškim krajevima.
"To je bila priprema mladih od 10 do 12 godina za bračni život, tako što su na praznike u proljeće, na okupljanju seoskih zajednica, prihvatali udvaranje i intimnije upoznavanje između mladića i djevojaka, pod kontrolisanim uslovima, gdje su bili prisutni roditelji. Parovi su mogli da se vide i čuju na visokom proplanku sa travom. To je bila vrsta kontrolisanja seksualnog ponašanja, jer se dozvoljavanjem ovakvih kontakata sprječavao seksualni život sa svim mogućim posledicama".
SVE JE ZBOG NERAZUMIJEVANJA JEZIKA
Ipak, etnolog Aleksandar Redžepić kaže da je za taj termin, iako zna vlaški jezik, čuo tek devedesetih kada su mediji počeli da pišu o "bizarnom seks običaju i orgijama maskiranih Vlaha u pećini".
"Nije dobro mistifikovati vlaške običaje i to se radi zbog nerazumijevanja jezika i nedovoljnog poznavanja vlaške kulture. Generalno, uvijek se lijek za probleme traži na strani koja je manje poznata, muslimani idu kod popa, pravoslavci idu kod hodže, a mnogi Srbi kod Vlaha. To je zbog mističnosti zbog nerazumijevanja jezika, pa samim tim ostavlja veći utisak. S druge strane, nerazumijevanje vodi u to da se običaji preuveličavaju, pogrešno razumiju ili karikiraju", kaže naš sagovornik.