Srđan Lalić, Nebojša Stojiljković i Neđeljko Đurović počinili stravične zločine
Sve je više onih koji su se školovali za IT sektor i postali programeri ili kompjuterski stručnjaci, ali su se ubrzo mašili satare, sjekire ili pištolja i pretvorili u hladnokrvne ubice.
Jedan od poslednjih uhapšenih u tom nizu je i Srđan Lalić (36), optuženi pripadnik klana Veljka Belivuka, zapravo peti po hijerarhji u toj grupi.
Lalić, pripadnik kriminalne grupe Veljka Belivuka i Marka Miljkovića, koji je na jednoj od najjezivijih fotografija koje su načinili pripadnici klana tokom brutalnih mučenja žrtava u klanici u Ritopeku, bio je fakultetski obrazovan IT stručnjak prije nego što je postao Belivukov vojnik.
Srđan se dovodi u vezu sa najmanje tri surove likvidacije. Na fotografiji koja se kasnije pojavila u medijima vide se on i Belivuk kako sa širokim osmjehom i crnim hirurškim rukavicama poziraju pored u tom momentu još živog, ali vezanog i mučenog mladića, koga su kasnije ubili.
U početku se vjerovalo da je Lalićeva uloga bila samo da obezbjeđuje telefone sa aplikacijom Skaj za šifrovanu komunikaciju, registruje hosting i pere novac, jer je trgovao bitkoinima. Istražitelji su ostali u ćudu kad su shvatili da stručnjak za kompjutere sa zadovoljstvom drži glavu izmučene žrtve.
Posle hapšenja Lalić je izjavio da je po zanimanju IT inženjer i da je završio privatni fakultet. Nije iznosio odbranu, ali je rekao da mjesečno od bitkoina zarađuje oko 1.300 eura i da nema nikakve veze sa zločinima.
Mada je pokušao da se predstavi kao stručnjak za računare, posle prikupljanja dokaza, on se dovodi u vezu sa surovim ubistvima Aleksandra Gligorijevića, Lazara Vukićevića i Milana Ljepoje. Sva trojica, da podsjetimo, nestala su, a poslednji put su živi viđeni u kući u Ritopeku.
Lalić je, da podsjetimo, uhapšen u stanu u prigradskom naselju, a kod njega su tokom pretresa nađeni sat "roleks", brojač novca, GPS uređaj za praćenje, telefoni i računari, dok su ispred vrata i na terasi svog stana imali mnogobrojne kamere za video-nadzor.
Javnost je bila šokirana kad je 12. marta 2018. godine, oko 11 časova, Nebojša Stojiljković, diplomac beogradskog Elektrotehničkog fakulteta, gdje je stekao zvanje softverskog inženjera ušao sa pištoljem u zgradu u Ruzveltovoj ulici broj 55 i u svoje bivše kolege iz firme "Privredni savjetnik informacione tehnologije" ispalio kišu metaka.
On je upao na sastanak koji je bio u toku i na bivše saradnike ispalio najmanje pet hitaca. Jedan od njih pogodio je u glavu i ubio Branka Kanjevca (31), a teško ranio inženjera Marka Filipovića (36), koga je metak pogodio u rame.
Od kiše metaka spasao se jedino Igor Radenković, koji je skočio kroz prozor kancelarije, ne bi li pobjegao od podivljalog Stojilkovića.
Drama tu nije završena. Stojilković je posle krvavog pohoda otišao u svoj stan u Ulici vojvode Savatija, blizu Ruzveltove, gdje je izazvao požar sa namjerom da presudi sebi. Nije poznato da li je pokušao da se raznese bombom ili mu je eksplodirala plinska boca, ali stanari zgrade prijavili su požar, a Hitna pomoć izvukla je Stojiljkovića, koji je u teškom stanju prevezen u Urgentni centar, gdje je posle par dana preminuo.
Motiv krvavog pira bio je navodno otkaz koji je Stjiljković nedavno dobio. Umjesto na razgovor za novi posao u jednoj od mnogih IT kompanija koje bi ga možda dočekale raširenih ruku, programer je otišao na ulicu po pištolj, a onda u firmu po osvetu.
Neđeljko Đurović, poznatiji kao "Ubica sa Tvitera", osuđen je na 30 godina zatvora zbog ubistva studenta Miloša Mileusnića u Ulici Dimitrija Tucovića u Beogradu.
Đurović je u sudnici rekao da je mnogo toga čuo o sebi tokom suđenja i da ne zna kako od toga da se brani. „Svestan sam da ću na kraju ja biti kriv za sve“, rekao je optuženi.Kako je navedeno u optužnici, Đurović je u noći između 26. i 27. januara 2019. godine izašao na ulicu sa nožem u ruci, riješen da nekoga ubije jer je navodno prethodnu noć proveo na društvenim mrežama i shvatio da je nezadovoljan svojim životom. Slučajno je naletio na Mileusnića koga nikada ranije u životu nije vidio i izbo ga.