Bivši komandant Crvenih beretki i pripadnik Srpske garde, Milorad Ulemek Legija je oduvijek intrigirao javnost, što po surovom načinu postupanja, tako i po upletenosti u najveća krivična djela, međutim, malo se zna o njegovom privatnom životu.
On je prvo bio u braku sa novinarkom Majom Luković sa kojom je dobio ćerku Nikoliju, ali je nakon toga upoznao Aleksandru Ivanović sa kojom ima još tri ćerke. I dok je ovo manje-više već poznato, ono što ne znaju mnogi je da je i Aleksandra bila u braku prije Legije iz te zajednice ima sina!
Ali, ono što je mnogima i u to haotično vrijeme privuklo pažnju je činjenica da je Aleksandra bila udata baš za Legijinog kuma Nebojšu Đorđevića Šucu koji je brutalno ubijen u 28. godini.
Vođa "Delija" i Arkanov gardista
Nebojša Đorđević Šuca, dugogodišnji vođa Zvezdinih Delija i znameniti član Srpske dobrovoljačke garde Željka Ražnatovica Arkana ubijen je 12. oktobra pred svojom kućom u Zemunu, dok je parkirao "folksvagen pasat" poznatom stilu - "sačekusa".
Više od dvadeset metaka iz automatske puške završilo je u glavi Đorđevića, a jos dva u vratu. Očevidaca nije bilo, a nepoznati napadači su nestali netragom. Mediji su tada pisali a sva je vjerovatnoća da će i ovo ubistvo ostati nerazjašnjeno, kao i niz onih koja su mu prethodila. Poznavaoci prilika na beogradskom asfaltu tada su insistirali na tome da se Šuca nije bavio nelegalnim poslovima niti je imao bliskih kontakata sa kriminalističkim organima, što je motiv njegovog ubistva činilo nerješivom zagonetkom. Znalo se samo da je bezrezervno volio "Zvezdu" i Srpsku dobrovoljačku gardu.
Njegova kratka životna priča ne razlikije se mnogo od drugih priča "zestokih momaka". Djetinjstvo se vezuje za Resnik (posle dolaska iz rodnog Leskovca). Pohađao je osnovnu skolu "Kosta Abrašević" gdje mu je majka bila čistačica, a nadimak Šuca je ponio po profesiji oca koji je bio obućar ("šuster"). Klinci su ga obožavali jer je bio "tabadžija" na glasu, izdašan u kafani i uvijek spreman da pomogne.
Prije početka rata u Bosni bio je vođa Zvezdinih "Delija" a početkom devedesetih učlanio se u Srpski četnicki pokret Vojislava Šešelja gdje je obavljao funkciju potpredsjednika. Kada je osnovana Srpska dobrovoljačka garda (SDG), Đorđevic se odmah priključio Arkanovim dobrovoljcima i sa njima prošao gotovo sva ratišta. Tri puta je odlikovan i penzionisan (zbog ranjavanja) u činu "pukovnika".
U posleratnom periodu podigao je sebi kuću u Zemunu i posvetio se privatnom biznisu (jedno vrijeme je držao zlataru), oženio se i dobio sina Luku. Nekoliko godina kasnije postao je predsjednik FK "Zmaj" iz Zemuna i ponovo stao na čelo Zvezdinog "sjevera". Uglavnom se družio sa gardistima, a često se mogao vidjeti u poznatim beogradskim i zemunskim kafićima sa poznatim "facama", naročito iz zemunskog svijeta podzemlja.
Vječna misterija
Stoga su i nagađanja o razlogu za njegovu smrt različita i kreću se od lične osvete, preko upozorenja nekom od članova SDG, do revanša za ubistvo Zorana Dimitrova Zuće koji je važio za jednog od najbližih saradnika pokojnog "kuma" voždovackog "ganga" Gorana Vukovića, koji je u decembru 1994. godine izrešetan mecima iz "heklera" kod Jugoslovenskog dramskog pozorišta.
Za nekoliko godina ubijena je većina momaka koji su pripadali grupi sa Voždovca. Počev od Branislava Matića Belog, preko Gorana Vukovića, Aleksandra Kneževića Kneleta, Bojana Banovića Bokija, Baneta Grebenarevića, Zorana Šubare, Radeta Međeda...
Poznavaoci beogradskog "podzemnog sveta" tvrdili su da se ime ubice često nalazi među imenima i nadimcima u potpisima mnogobrojnih čitulja koje se u novinama pojave kao "poslednji pozdrav drugu".
I posle Šucine smrti bilo ih je dosta. Ređali se pozdravi najbližih, familije, poslovnog svijeta, "Zvezdinih" navijača, drugova... Zanimljivo je da nijedna nije bila od njegovog komandanta i Srpske dobrovoljačke garde. A još na dan ubistva, prema pisanjima tadašnjih medija, Arkan je Šucinoj porodici obećao energičnu istragu, paralelnu sa policijskom, i hvatanje ubice.
"Plašim se Boga i žene"
Kako je Nebojša Tubić Žabac pričao u jednoj emisiji, nakon tog ubistva, zvao ga je Arkan da ode kod Šucine udovice Aleksandre, uzme njihov auto i proda ga kako bi imala novca za sahranu.
Žabac je bio iskusan u trgovini automobilima i zato je baš njega Arkan pozvao za taj posao. Ipak, kako je rekao Žabac, Aleksandra je navodno počela da ga otvoreno muva, ali ju je odbio jer "nikako nije htio da spava sa udovicom svog skoro ubijenog prijatelja". Prema njegovim riječima, ona se naljutila zbog tog odbijanja i čak ga ucjenjivala da će ga klevetati pred svima da je gej, ali je Žabac ostao pri svom stavu i definitivno je odbio.
Kasnije, nakon nekog vremena, vidio je kako se zaustavljaju crni džipovi iz kojih izlaze tjelohranitelji sa Legijom i Aleksandrom! Tada je pitao Ulemeka: "Šta radiš ti sa udovicom svog kuma Šuce?", na šta mu je navodno ovaj odgovorio: "Ona nosi moje dijete i ja ću je oženiti."
Dobili su četiri kćerke i još uvijek su u braku, Aleksandra je ostala uz Legiju sve vrijeme, uprkos svim teškoćama. "Ne plašim nikoga, osim Boga i žene", rekao je Ulemek u jednom intervjuu.
U strogoj izolaciji
Podsjetimo, Ulemek je osuđen četiri puta na maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora - zbog učešća u ubistvu premijera Zorana Đinđića, krivičnih djela "zemunskog klana", četvorostrukog ubistva na Ibarskoj magistrali, kao i ubistva Ivana Stambolića i pokušaja ubistva Vuka Draškovića u Budvi. Iz zatvora će izaći tek 2044. godine, kad napuni 76 godina.
Nekadašnji komandant Jedinice za specijalne operacije već 16 godina je u strogoj izolaciji specijalnog paviljona "Zabele", zbog čega njegov advokat često zahtijeva da mu se dodijeli blaži tretman i slobodnije kretanje unutar zatvora.
Za sada je uskraćen za privilegije koje važe za osuđenike u otvorenijim paviljonima. Tamo su dozvoljeni češći kontakti sa spoljnim svijetom, rad u nekoj od radionica, šetnje u krugu zatvora, a uz to zatvorenici mogu da koriste i ljubavnu sobu, gdje bi Ulemeku bilo dozvoljeno intimno viđanje sa partnerkom.