Ubica je u priznanju rekao da mu se pred ubistva "pojavila želja da udari". Zbog ovog masakra je bio posljednji osuđenik na smrtnu kaznu u Jugoslaviji.
Vozač kamiona Čedomir Matijević pet dana se nije pojavio na poslu. Policija je pokucala na njegova vrata na periferiji Karlovca u Hrvatskoj 5. marta 1983. godine. Obili su vrata jer im niko nije otvarao. Dočekao ih je težak i ustajao vazduh. I tišina.
Čedomirovo tijelo ležalo je u kuhinji, odmah pored ulaznih vrata. Oko glave bila je lokva krvi, a zidovi su bili poprskani. Snježana, beba od osam mjeseci, ležala je na stomaku u krevetiću u spavaćoj sobi. Glava joj je bila izdeformisana i krvava. Na drugom kraju sobe ležala je mrtva dvogodišnja Dragana. Ubica ju je pokrio ćebencetom. Nakon što su policajci obili šupu pronašli su tijelo Čedomirove supruge Slavice.
Da tijela tu leže već duže vremena, inspektori su zaključili iz niza detalja. Na šporetu su bile ubuđale viršle. Na radnom stolu bio je tranzistor na kojem je svirao Radio Karlovac, a na stočiću upaljen televizor. Na kuhinjskom stolu bila je čaša kisjelog mlijeka, dječja flašica, pola kilograma hljeba i otvorena kutija s paštetom.
Policajcima je postao sumnjiv Čedomirov kolega Dušan Kosić jer se pretjerano zadužio kod žrtve. Uhapsili su ga 30. marta iste godine. Brzo je priznao da je ubio porodicu. U njegovom kamionu pronašli su popis ljudi kojima je bio dužan. Među imenima je pisalo i ime Čedomira Matijevića. Dušan je vratio dugove šestorici drugih treći dan nakon nestanka Čedomira. Platio je i zaostale rate kredita. Priznao je ubistva policajcima, a zatim i istražnom sudiji.
Vidio gdje Čedomir krije novac
Dušan je otišao jedan dan kod Čedomira da pozajmi još novca. Dao mu je 2.000 njemačkih maraka, a ostatak vratio u orman. Dušan se vratio u njegovu kuću dok je Čedomir bio na poslu, pa sačekao da njegova žena Slavica ode u šupu i ukrao ostatak novca. Tada je krenuo je za njom. Uzeo je gvozdenu šipku i udario je nekoliko puta po glavi. Nesretnu dvogodišnju Draganu je zadavio, a bebu tukao pepeljarom po potiljku.
Pronašao je sjekiru, sjeo u kuhinju i čekao Čedomira. Udarao ga je dok se god je vidio da se pomjera, pa onda krpom obrisao krv. Ponio je sa sobom krvavu krpu, ključeve od šupe i od kuće. Nekih 100 metara od kuće bacio je krpu u žbunje, a ključeva se riješio blizu groblja.
Iznervirao se, pa napravio pokolj
Dušan je u svom prvom iskazu i priznanju policiji, tvrdio da je u kuću Matijevića došao da pita da mu se odloži vraćanje duga od 2.000 maraka, ali da ga je Slavica grubo otjerala i rekla mu da ne može - to je bio okidač.
"U meni se pojavila neka želja da je udarim, ali tamo na hodniku nisam pronašao nikakav predmet podesan za to. Pala mi je glupa ideja da joj kažem da mi vrati onaj zupčanik pod stepenicama koji sam pozajmio Čedi pa ću otići u pi*** materinu, iako mu ništa nisam pozajmio. Šta je to što se pojavilo u meni s tom željom, ja to ne znam. U životu se ni sa kim nisam potukao", ispričao je tada Kosić.
Iako su oboje otišli u podrum, tamo nije bilo zupčanika. Slavica je rekla da je možda u šupi pa su krenuli tamo zajedno. Kada se ona sagla da ga potraži među flašama na podu, Kosić je našao metalnu šipku i izudarao je. Priznao je da je stariju djevojčicu zadavio uz pomoć dječjih pantalonica s tregerima, pa se onda vratio da dokrajči Slavicu koja je lupala na vrata šupe i pokušavala da izađe. Tu ga je kaže, uhvatila panika i htio je da pobjegne.
Ali, onda je čuo bebu kako plače i nedaleko od kuće vidio komšiju kako odmara naslonjen na lopatu. Opet ga je obuzeo bes, pa se ipak vratio. Ubio je malenu, a potom sačekao i ubio Čedomira. Tad je shvatio što je uradio i uzeo krpu za suđe i prebrisao sve što je smatrao da je dirao. Na putu prema kući bacio je krpu i ključeve koje je ponio. Zbog svega je htio da se ubije, ali je ipak od toga odustao.
Prvo priznao, a izmislio muškarca
Policajci su dan kasnije organizovali rekonstrukciju, a Dušan je sarađivao. U detalje je opisao stravične zločine i pokazao gdje se riješio dokaza. Sve su pronašli tamo gdje je pokazao.
Ipak, na suđenju u septembru 1983. godine sve je porekao. Tvrdio je kako je došao samo da vrati novac kada se nepoznati muškarac, koji se predstavio kao Milan, pojavio deset minuta nakon njega. Nakon što je Dušan otišao, Slavica i Milan su ostali u kući, tvrdio je tada.
Osudili ga na osnovu indicija
Međutim, Iako ga niko nije vidio na mjestu zločina, sudija je povjerovao prvobitnom priznanju. Ovo je ujedno bio i jedini slučaj osude za višestruko ubistvo na osnovu indicija.
Okružni sud u Karlovcu osudio ga je u oktobru iste godine na smrtnu kaznu. U februaru 1987. godine, kazna je izvršena.
"Pucaj!"
Komisija za izvršenje smrtne kazne ušla je u 3 sata u okružni zatvor u Karlovcu. Stražari su pred njih izvukli monstruma Dušana Kosića. Osuđenika za četvorostruko ubistvo strpali su u auto i odvezli do vojne streljane Jamadol pune milicajaca.
Vezali su ga za stub, a oko očiju su mu stavili maramu kako ništa ne bi vidio.
"Pucaj!" zaurlao je zapovjednik milicajcima koji su ispraznili svoje puške u Kosića. Klonuo je brzo i bez daha. Njegovo tijelo visilo je pet minuta na užadi, prenijeli su tada mediji. Tek nakon toga tijelu je prišao zatvorski lekar koji je potvrdio smrt. Klimnuo je pogrebnicima Zelenila koji su leš stavili u sanduk. Pola sata od smrti, pod jakim osiguranjem, Kosića su pokopali na javnom groblju Dubovac. Porodici su vijest da je mrtav rekli deset sati kasnije, kad je njegov brat Nedeljko došao u zatvor.
Tako je 1987. skončao poslednji ubijeni osuđenik na smrt i jedan od najgorih ubica u Hrvatskoj.