Prošlo je 20 dana od ubistva vlasnika mjenjačnice u Aleksincu Gorana Đokića (47), njegove supruge Gordane (46) i njihove dvadesetpetogodišnje ćerke Lidije, ali i pored intenzivne policijske potrage, osumnjičenih za nezapamćeni zločin i dalje nema.
Ono što je sve jasnije je da motiv svirepe likvidacije čitave porodice nije bilo isključivo koristoljublje već Goranovi poslovi, o kojima čak ni najbliža rodbina nije znala ništa. Na osnovu pronađenih tragova, rekonstruisani su posljednji trenuci života Đokića, ali ključni tragovi, kao što su oružje iz kojih su usmrćeni, i dalje fale.
Organi gonjenja vjeruju da je ubica imao samo jedan problem, kako da uđe u vozilo porodice Đokić, a da je nakon toga, samo sproveo dobro razrađen plan.
"Nesumnjivo je da je duže vrijeme pratio njihovo kretanje, zato se provjeravaju kamere video nadzora u Moravcu kako bi se utvrdilo prisustvo neke osobe koja nije imala opravdanog razloga da se tu zadržava. Sve ukazuje da ih je 26. septembra nakon što su oko ponoći krenuli put Aleksinca od kuće Goranove majke u Moravcu, neko presreo, a zatim ušao u njihov automobil. Jedini problem ubici je predstavljalo baš to, kako da inače nepovjerljivog Đokića navede da ga pusti u kola. Za to postoje dvije mogućnosti, ili ga je poznavao, što je vjerovatnije ili se prerušio u uniformu, što bi Gorana navelo da pomisli da je policijski službenik. Kad se našao u vozilu, bilo mu je lako, Goran je bio praktično invalid zbog problema sa kukovima, ne bi mogao da mu se ozbiljnije suprotstavi čak i da nije bio naoružan", navodi sagovornik upoznat sa ovim slučajem.
"Gordana je po prirodi bila mirna i plašljiva žena, a Lidija je vjerovatno bila uspaničena. Sve ukazuje da je prvo pucao u Gordanu sa zadnjeg sjedišta, metak je pogodio u grudi, ali moguće je da nije odmah umrla. Na taj način je Goranu stavio do znanja da je spreman na sve. Pretpostavlja se da je onda Lidiji, za koju je znao da bi Goran za nju učinio sve, stavio pištolj na čelo i prinudio ga da ode do stare separacije u ataru sela Moravac. On se vjerovatno nadao da će ubica bar nju poštedjeti, pa je pristajao na sve. Kada su došli do mjesta zvanog Dudine bare, pucao je u sve troje, čak i u već ranjenu, a možda i mrtvu Gordanu. Na tom mjestu su za sada pronađene tri čaure koje potvrđuju ovu verziju događaja kao i veća količina krvi što je dokaz da su tu usmrćeni, a zatim i spaljeni", dodaje izvor.
Mada se spekulisalo da je porodica možda usmrćena Goranovim pištoljem, ta mogućnost je isključena.
"Đokić je imao oružje koje je, kao vjerujemo, nosio sa sobom, ali radi se o revolveru. To oružje ima burence, ne izbacuje čaure. Ona koja je nađena u kolima i ostale pronađene na mjestu ubistva su kalibra devet milimetara i ispaljene su iz pištolja. Ne isključuje se mogućnost da ga je ubica sakrio, bacio u rijeku ili ga se na drugi način otarasio. Ovo iz razloga što je kriminalcima poznato da se na osnovu čaura može doći do oružja. Tragovi udarne igle na čauri kao i urezi koji na njoj ostaju prilikom prolaska kroz cijev su jedinstveni, kao otisak prsta. Probnim pucanjem i poređenjem tokom balističke analize, nesumnjivo se može utvrditi da li je pucano iz istog oružja. Provjeriće se i čaure iz ranijih krivičnih djela da bi se ustanovilo eventualno poklapanje da bi se utvrdili da li je isto oružje nekada korišćeno što može dovesti do identifikacije izvršioca", objašnjava sagovornik.
Više se ne isključuje mogućnost da je bio samo jedan, ali dobro pripremljen ubica.
"Moguće je da je radio sam, vrlo vjerovatno da je nosio rukavice jer manjkaju tragovi koje bi inače morao da ostavi. Nakon što je spalio vozilo desetak kilometara dalje od mjesta gde je likvidirao porodicu, nije mu bio neophodan prevoz. Imao je vremena, bilo je gluvo doba noći, a tek nekoliko kilometara ga je delilo od Donje Trnave i Tešice", kaže sagovornik upućen u ovaj slučaj.
Smatra da ima rješenje za misteriju kako niko nije primetio vatru koja je gorela i u Dudinim barama i u šumi gdje su kola spaljena.
"Na mjestu gdje su nađena tela bilo je tragova paljevine i od ranije. Meštani su tu spaljivali smeće, stare gume, pa čak i da je neko primijetio vatru i u gluvo doba noći, mogao bi pomisliti da je to posljedica takve aktivnosti. Još teže je bilo primijetiti paljevinu automobila jer je bio sakriven u dubokoj šumi, dalje od naseljenih mjesta", navodi izvor.
Ono što može biti dodatni trag u istrazi je što su Đokići pogubljeni kod stare separacije u Moravcu, a vozilo je spaljeno takođe kod separacije u Tešici pa nije nemoguće da je ubica nekada bio angažovan na radovima na eksploataciji pijeska.
Da podsjetimo, Đokići su nestali u noći između 26. i 27. septembra a nakon potrage tokom koje su korišćeni i policijski helikopteri, njihova tijela pronađena su 2. oktobra u jami pokrivenoj daskama.