Sinovima čiji su očevi na funkciji mnogi zavide na novcu i lagodnom životu. Jedan od njih za MONDO je otkrio drugu stranu priče.
"Tatini sinovi" samo je jedan od pogrdnih naziva za djecu čiji roditelji obavljaju važne funkcije ili se bave politikom. Ipak, javnost rijetko kada ima priliku da čuje drugu stranu ove priče.
Sin poznatog funkcionera otkrio je za MONDO kakve privilegije je imao, šta nikada nije smio da radi, zašto su mu svi prijatelji i djevojke iz javnog svijeta i zbog čega misli da u poslovnom svijetu vrijedi podjednako kao i drugi kojima niko nije "čuvao leđa".
Kada odrasteš u uslovima kao što su velika kuća, pomoćnica, putovanja i poznati ljudi oko tebe, smatraš da je to normalno, sve dok se ne suočiš sa "stvarnim svijetom".
"Kada sam shvatio da ostala djeca nemaju ništa od toga i da se dive svemu što imam, tada sam prvi put osjetio da mi to prija. Kao dijete i tinejdžer imao sam razne ispade, zbog kojih me je sada sramota. Imao sam običaj da se pohvalim nekim parama, iako nisam znao ni šta će mi. Čim sam malo odrastao, u školi mi je bilo jako važno da budem odličan i da imam petice. Htio sam da se zna da sam pametan, da nisam neko koga će propuštati i poklanjati mu ocjene zbog oca. Ja sam kasnije htio da idem u što bolju školu i završim fakultet", otkriva sin funkcionera.
Mali broj ljudi ima uvid u njihove međusobne porodične odnose, u kojima kao i u svakoj porodici ima različitih problema i neslaganja.
"Niko ne zna da sam u doba srednje škole i fakulteta u kući više bio sam nego sa porodicom, da nam je kuća često kao hala u kojoj se ne zna da li nekoga ima ili nema. Svako ima svoje kupatilo, prostor za goste, automobil, televizore. Na tome nam svi zavide, a ne znaju da se mi okupljamo i viđamo samo kada se dogovorimo, da ništa od toga nije spontano i normalno. Moj otac je kod kuće sasvim drugi čovjek, često je vrlo zatvoren i dosta mu je ljudi i pritisaka. Njegova očekivanja od mene su uvijek bila velika i koliko god se trudio, mislim da nikada neću imati osjećaj da stvarno dovoljno vrijedim",objašnjava naš sagovornik.
Ipak, kaže da je vrlo brzo naučio da postoje djeca koja će "letjeti oko njega zbog bazena, patika i garderobe", kao i oni koji će ga zamrznuti na prvi pogled, iako ga uopšte ne poznaju.
"Svi se dijele u dvije kategorije. Prva su oni koji po svaku cijenu žele da se druže i da budu viđeni sa mnom. Druga su oni koji vam bez ijednog razloga žele zlo i to vam pokazuju. Morate da otvorite četvoro očiju, nikada ne znate sa kime imate posla. Ima mnogo onih koji za sebe kažu da su divni, pošteni i sposobni ali ništa od toga ne može da dođe do izražaja zato što eto oni nisu sinovi nekoga na funkciji, ja sam im izgovor za njihove neuspjehe. To su otvorena nepijateljstva od strane ljudi za koje ne znam da postoje, a naudili bi mi", objašnjava on.
Kada hoćeš da razgovaraš sa običnim ljudima, starijima ili djecom, čudno te gledaju, a zatim svi krenu između redova da se žale ili da nešto traže, kaže on.
"Kao da sam ja na funkciji, a ne moj otac. Kada sam kupovao sladoled kao dijete doživio sam da mi prodavačica kaže, što samo jednu, ti si bogat, možeš da uzmeš sve, i slični komentari. Ne smijem spontano da se upoznajem, moram da pazim sa kime pričam, gotovo da nikada ne mogu potpuno da se opustim. Mnogi misle da smo snobovi zato što se djeca poznatih međusobno druže, ali samo sa njima mogu da pričam normalno jer se poznajemo dovoljno dugo i imamo iste probleme. I tu ima zavisti, ali sve ostaje u našem krugu, jer nikome ne ide u prilog da se "prljav veš iznosi u javnost", objašnjava on.
Često pitanje je bilo zbog čega se neko sa njim druži, a najteže kada su krenuli komentari da su "djevojke sa njim samo zbog novca".
"Stalno sam se pitao da li je neka djevojka sa mnom zbog mene ili zbog para i da bi bila poznata. Mislim da sam sada naučio to da procijenim, uostalom, moja djevojka mora da trpi i podnosi svakakve pritiske, koje ne bi mogla svaka osoba. Na primjer, dešavaju se situacije da neko ko me prepozna na ulici krene da dobacuje, psuje, provocira, da me povezuje sa nekim političkim dešavanjima od prije 20 godina, sa kojima ja nemam nikakve veze. Dešavalo mi se i da mi druge djevojke prilaze pred mojom djevojkom, da se bacaju oko mene, a ja ispadnem bezobrazan ako ih otjeram", kaže sin funkcionera.
Ako hoćete nešto obično, da jedno ljeto radite kao konobar, kuvar, pekar, da kupujete na auto placu, da se pogađate sa trgovicima iz zabave, da nešto sami popravite i zakrpite - ne možete, jer to kod kuće niko ne bi podnio i teško bi bilo da kažu pred drugima da im je sin samo konobar ili kuvar, kaže on.
"Kada bi rekao da nisam imao priliku da budem na mjestima gdje većina moje generacije nikada neće otići, da razgovaram sa važnim ljudima, kupujem luksuzne stvari, pića, garderobu i kola, to bi bila laž. Sve to jesu beneficije i dobra početna pozicija. Ali ja sam takođe naučio dva jezika, završio fakultet i stekao neke kvalitete. Mislite da je lako preuzeti firmu sa 1.000 zaposlenih sa 25 godina i to tako kada su sve oči uprte u tebe, ili pokrenuti svoj posao kada svi kažu da ćete sve svakako dobiti sve za džabe?", zaključuje on.