Region

MIRA MI TO NIKAD NIJE OPROSTILA! Bidža otkriva kako se zakačio sa Slobinom ženom!

Autor Aleksandra Milić Izvor mondo.rs

Dobrivoje Budimirović Bidža otkriva detalje svog odnosa sa Slobodanom Miloševićem, kao i šta je izazvalo tenzije između njega i tadašnje prve dame Srbije, Mire Marković.

Dobrivoje Budimirović Bidža, Slobodan Milošević i MIra Marković
Izvor: Youtube Printscreen/Balkan Info/AP Archive/BBC HARDtalk

Dobrivoje Budimirović Bidža (74), nekada istaknuti funkcioner SPS, živi i dalje u Svilajncu. Trenutno se nalazi u Vrnjačkoj Banji gdje ide na terapije u hiperbaričnu komoru zbog problema s nogom jer ne planira više, kako kaže, da pribjegava ekstremnim rešenjima. Pamti se, naime, da je vinogradarskim makazama odsjekao prst na nozi zahvaćen gangrenom.

Čuven je po tome što je nekadašnjem predsjedniku države Slobodanu Miloševiću i tadašnjem partijskom šefu na sav glas pjevao iz parlamenta:

"Slobodane, ti si komunista, volimo te kao Isusa Hrista!"

Otkriva da je izbjegao da mu bivši predsjednik Srbije i SRJ odrubi glavu iako mu se miješao u brak.

"O Slobi mislim sve najbolje. Svi koji ga sada kritikuju pojma nemaju. On je bio izuzetno častan, pošten i dobar čovjek. A Mira Marković? S njom nisam želio ni da razgovaram niti da je primim u Svilajncu. Upoznao sam je 1989. I na prvu loptu nije mi se svidjela. Bila je promjenljivog i raspoloženja i mišljenja", priča Budimirović. A zakačili su se prvi put zbog vode i dubine bunara:

"Živio sam za to da uredim Svilajnac. I kad sam htio da sredimo gradski vodovod kopali smo bunare na 170 metara. Kaže Mira meni: 'Ima, Bidžo, vode i na 12 metara'. Odgovorim: 'Ima stručnjaka koji to određuju. To o čemu ti pričaš je površinska, nezdrava, zagađena voda. Hoću narodu da dam zdravu vodu'. Kaže ona: 'Znam, ali znaš li ti koliko to košta?' Uzvratim: 'Neka košta koliko košta, ali jedan bunar je jeftiniji od jednog izgubljenog života".

S vremenom je netrpeljivost rasla i kulminirala kad je Miloševićeva supruga osnovala JUL i namjerila se da osnuje ogranak i u Svilajncu:

"Našla tu nekoliko ljudi i riješila tim povodom jedan dan da dođe u Svilajnac. I ja se mislim: 'E pa, neće moći'. Postavim šlepere na put kako bih je spriječio da uđe u grad. Vratila se. Nije mi to nikad oprostila. Ali nije mogla ni da me kazni". A Milošević? Nije mu to nikad ni pomenuo.

"Uvijek je bio fer i korektan prema meni. Mi smo bili zemljaci, ja iz Svilajnca, on iz Požarevca. Uvažavali smo se. Kad god bi neki pomislili da će mi skinuti glavu s ramena jer mu protivrječim, on bi mirno odreagovao."

Tako je, kako priča, bilo i kad je Miloševiću dijelio bračne savjete i tjerao ga da suprugu odvede u crkvu i da se tamo vjenčaju:

"Rekao sam Slobi: 'Kod mene u selu u krevet kada legnu Budimirović Dobrivoje i Budimirović Zorka, tako se zove moja supruga, to su muž i žena. A kada spava Budimirović Dobrivoje sa Zorkom Marković, to onda nije ništa. Zbog naše vjere i tradicije. Drugo, čovjek i žena ne mogu da vode dvije različite politike u istoj kući.' Na sve to, on će meni: 'I bre, Bidžo, mijenjaju se vremena, ti si mnogo staromodan'. Slegnuo sam ramenima: 'Dobro, Slobo, staromodan ili ne, ja s narodom nemam problema'. Oćutao je.