"Vidim prevara. Odem do blagajne po pomoć."
Episkop austrijsko-švajcarski vladika Andrej prepričao je prije par godina istinit događaj koji ga je kako kaže naučio da ne treba suditi tek tako o ljudima.
Njegova priča o pasulju i kobasici ostala je dobro poznata sve do današnjih dana.
"Jednom je trebalo iz Ciriha da putujem za Bern, voz je nažalost već otišao a sledeći je bio tek za sat vremena. Riješio sam da iskoristim priliku da u jednom restoranu pojedem moje omiljeno jelo – kobasicu sa pasuljem. Na blagajni sam platio, odnio moj tanjir do stola ali sam zaboravio kašiku. Odem po kašiku, a kada sam se vratio vidim na mom mjestu sjedi neki čovjek. Sjedi i jede iz mog tanjira", počeo je priču vladika Andrej.
Vladika je pomislio da se radi o skrivenoj kameri.
"Mora da oni sad hoće da vide moju reakciju. Sjednem ja pored njega i gledam ga kako jede moju kobasicu i moj pasulj i pitam ga:
- Je l’ ukusno?
- Vrlo je ukusno.
- To me raduje, kažem mu."
U tom trenutku vladika Andrej po sopstvenom priznanju odlučuje da proba malo da glumi.
- Ova kobasica je baš ukusna, a nije ni skupa. I pasulj je lijep, kažem mu.
A ovaj čovjek me gleda i pita se sigurno šta mi je i šta hoću od njega.
- Da li mogu da dobijem malo od ove kobasice?
On mi isiječe dio kobasice, nabode na čačkalicu i da mi. Uzmem moju kašiku i pitam ga mogu li da uzmem malo i pasulja", ispričao je vladika Andrej.
I tako oni podijele pasulj i kobasicu.
"Na kraju je ustao, otišao do blagajne i vratio se zamislte za sto sa dvije kafe. Popili smo kafu zajedno, on nije ništa pričao. Ustao je poklonio se i otišao svojim putem. Gledam u moj prazan tanjir a onda u jednom trenutku spazim da nema mog kofera pored mene. Onda vidim da nema ni moje tašne. Vidim, prevara", priča vladika Andrej u emisiji "Tv lica kao sav normalan svijet."
Ustao je od stola, otišao do blagajne i zatražio da mu pomognu jer je pokraden.
- Čovjek je ukrao moj kofer i moju tašnu!
- A, ne, eno ga vaš kofer tamo, reče mi službenica.
I u tom trenutku vidim da je to pogrešan sto i vidim drugi sto gdje je moj tanjir, moja kobasica, moj pasulj i moje torbe. I tad shvatam da sam sjedio za pogrešnim stolom. Potrčao sam za njim da mu se izvinim ali je on već otišao. Tada sam vidio da čovjek mora da vodi računa prije nego što donese neki sud", ispričao je vladika Andrej.