U Jugoslaviji se nikada prije nije dogodilo ništa slično. Mediji su ovom slučaju posvećivali veliku pažnju, nema novine koja svakodnevno nije pisala o "najmonstruoznijem zločinu svih vremena". O Šefki se pričalo i prepričavalo, a i danas se ne zna šta se tačno desilo...
Za Šefku Hodžić se pričalo da je bila najljepša žena u kraju. Krupna, punih usana, bijelog tena i crne kose, živela je sasvim normalnim i običnim životom čiju sreću je kvarila samo jedna činjenica - Šefka nikako nije mogla da zatrudni i dobije dijete. I, upravo to, u kraju u kome su još uvek vladali stari običaji po kojima je bilo ravno grijehu ako žena nije mogla da rodi, bio je početak priče o jednom od najmonstruoznijih zločina bivše Jugoslavije.
A, Šefka je bila optužena za zločin bez presedana: da je 6. oktobra 1969. godine oko 17 sati popodne ubila pištoljem trudnicu Aliju Husenović, a zatim iz njene utrobe operativnim zahvatom izvadila živo žensko dijete, koje je ipak potom preminulo.Zgražavanje i osuda javnosti nad ovim slučajem nisu izostali. Misteriozna Šefka Hodžić danima je bila na naslovnim stranama svih jugoslavenskih medija, a strani listovi, među kojima je najveći interes pokazao zapadnonemački "Der Spiegel", pisali su o Šefki u nastavcima.
Po Šefkinoj želji, njenu odbranu su preuzeli advokati Đorđe Bela i dr. Fila Filota, a kasnije su im se pridružili i advokati Toma Fila i Branko Popović jer je tada bilo jako teško uvjeriti bilo koga da Šefka nije zločinac ili da je samo saučesnik u zločinu. Ko je i kakva je bila žena koja je mogla napraviti takav zločin, bilo je najčešće pitanje na koje su ljudi i javnost tražili odgovor.
Mjesecima lažirala trudnoću
Kad je otkriven Alijin leš, policija nije znala kuda da krene. Jednostavno, nikome nije bilo jasno ko bi, i zašto, mogao da počini takav zločin. Na pravi trag je ukazao lekar patolog Milan Vušić koji je postavio tezu da je zločin izvršila nerotkinja željna djeteta.
"Dijete je iz majčine utrobe mogao da otme samo neko ko ga je premnogo želeo, a nije mogao da ga ima. Treba tražiti ženu koja ima dijete, a nije ga rodila", rekao je.
Odmah je zatražen pregled svih žena u selu koje su se na dan ubistva porodile. Među njima je bila i Šefka, koja je "rođenje" djevojčice objavila oko 19 sati navečer, dva sata nakon Alijine smrti. Ginekološkim pregledom ustanovljeno je odmah da se Šefka nije porodila i da je cijelu svoju trudnoću vješto odglumila u selu.
Napuštena i prezrena
Najveće ogorčenje prema Šefki pokazali su ljudi iz Bosne i Hercegovine, odakle je bila Šefka. Na adresu njenog budućeg branitelja upućivane su pretnje, prezir, klevete. Šefka je jednog trenutka ostala potpuno sama. Napustili su je i muž Nedžib, i njena majka Naila, i braća i sestre, a porodica Hodžić prodala je imanje i iz sela Jusića preselila se u Kalesiju kod Tuzle.
Ovaj slučaj bio je dovoljan da se u Jusićima, Šefkinom selu, svi podignu protiv nje i zatraže smrtnu kaznu kako se ona više nikada ne bi vratila kod njih. Zapravo, na ovaj način selo je tražilo obračun sa Šefkom. A, Šefka se u bosanskim dimijama, s maramom na glavi, u gumenim opancima i s okrvavljenim nožem u džepu, bez pokušaja da se s njega skinu tragovi krvi, pojavila pred istražnim sudijom predajući mu svoju sudbinu u ruke.
Čudna neka žena
U selo Jusići, zabačeno i udaljeno 15 kilometara od Zvornika, bez električne struje, u divljini, moglo se doći samo pješice ili na konju. Glavni čovek je hodža, ne samo verski već i za sve ostalo što se događa u selu. Njemu se obraćaju za pomoć bolesnici, nerotkinje ili one koje se žele osloboditi trudnoće. Prije nego što je počela da simulira trudnoću, Šefka je molila hodžu za sajvet, o čemu je bio upoznat i njen muž Nadžib.
Ali, Šefka se po svemu razlikuje od ostalih žena u selu. Zna da piše, govori pravilno, spava sama na podu čak i kad joj je muž kod kuće jer on radi, iako vrlo malo zarađuje i teško se prehranjuju. Optužbe da ne može roditi su svakodnevne, kao i njegov alkohol. Nekoliko puta je Nadžib tjerao iz kuće pod izgovorom da je zatrovala kokoši kod komšija jer ne može da rodi. Kod svoje porodice takođe nije imala mjesta. U jednom trenutku, kad više nema nikakvog spasa, Šefka objavljuje da je "trudna" i Nadžib je ponovno vraća u kuću.
Od tada pa do 6. oktobra, kad se dogodilo ubistvo, Šefka je "noseća". Međutim, zastrašujući problem od koga "nabaviti" dijete, postaje Šefki opsesija. U tajnosti se raspituje po okolnim selima koja je žena trudna, a ne želi dijete, da joj ga ustupi. Da li je Šefka u tim trenucima ikad pomislila da do djeteta dođe zločinom?
Negirala zločin, dobila smrtnu kaznu
Ovo pitanje nikada nije došlo na diskusiju zato što se, po kazivanju svjedoka, znalo da Šefka nikada nije zaklala ni pile, da nikada nije prisustvovala ničijem porođaju, da nikada ništa nije pročitala o anatomiji da bi mogla znati gdje se dijete nalazi u utrobi. Zbog toga se i danas tvrdi da Šefka takav zločin nikako nije mogla da izvrši sama.
Pa ipak, za Šefku se tražila smrtna kazna. Ljudi iz njenog sela su govorili da je treba ubiti jer ona nije "njihova". Psihološki, Šefka je zaista pomalo zagonetka. Dotle nepušač, odjednom je tražila cigarete. Dimije i opanke zamjenila haljinom i cipelama. U toku istrage davala je stalno različite iskaze, mada nikada nije priznala da je učestvovala ili izvršila zločin.
Naime, Šefka je tvrdila da su joj drugi samo donijeli dijete; da nije imala pojma od koga je i na koji način uzeto; da je tek kad je beba sutradan rano ujutro izdahnula, saznala da je Alija prethodnog dana ubijena i da joj je otvoren stomak.
"Poznavala sam Aliju, dobro, znala sam da je trudna i da će dobiti dijete, bila mi je prijateljica, kako bih nju mogla ubiti", govorila je Šefka na suđenju.
Pa ipak, Okružni sud u Tuzli, a zatim i Vrhovni sud Bosne i Hercegovine, zbog nezapamćenog zločina osudili su Šefku Hodžić na smrtnu kaznu.
"Kad sam čula da mi je kazna iz tuzlanskog suda potvrđena, gorko sam plakala. Vjerujte, jako mi je teško, ne može pusto srce izdržati, hoće da pukne", pisala je iz zatvora advokatu dr. Fili Filoti, Šefka Hodžić, žena koja je uzbudila ne samo jugoslavensku već i svjetsku javnost.
Međutim, Vrhovni sud Jugoslavije je zbog nedostatka dokaza i nemogućnosti da Vrhovni sud Bosne i Hercegovine riješi ključnu dilemu o tome je li Šefka mogla sama ubiti Aliju Husenović - smrtnu kaznu preinačio na kaznu strogog zatvora u trajanju od 20 godina.
Danas je vlasnica firme u inostranstvu?
Zločin koji je ostao zapisan u analima ne samo jugoslovenske kriminalistike, čak i danas, dvadesetak godina nakon toga, ne može se sasvim psihološki objasniti.
Tokom izdržavanja kazne, Šefka Hodžić je pokazala neobičnu energiju i vitalnost. Čak se, kako su objavili mediji, u zatvoru zaljubila u jednog osuđenika i htjela je da se uda za njega. Vrlo rado je razgovarala i s novinarima uporno poričući zločin i dokazujući svoj optimizam, bez obzira na ono što joj se dogodilo u životu. Vrlo inteligentna, kako su je ocijenili psiholozi, Šefka je čekala da odleži kaznu i krene, kako je govorila, u drugi život.
Danas, čitav slučaj obavijen je velom misterije, a slična je i Šefikina sudbina. Zna se da joj je odobreno ranije puštanje iz zatvora i da je bila na slobodi 1983. Od tada se o njoj ništa ne zna.
Priča se, mada nikada nije zvanično potvrđeno, da je po izlasku iz zatvora promijenila identitet, udala se, pa čak i rodila dijete. Sa mužem je navodno živela jedno vrijeme negdje u Vojvodini, a danas je, priča se, u inostranstvu i vlasnica je firme.