O vezama paravojnih formacija i države nema mnogo tragova u dokumentima DB-a, ali je zato Vojska Jugoslavije dosta bilježila i pratila naročito djelovanje Željka Ražnatovića Arkana koga u svojim izvještajima apostrofira u kontekstu saradnje sa Državnom bezbjednosti.
U arhivama Haškog tribunala ima više dokumenata o Arkanu još sa početka devedesetih.
Tako se u jednom dokumentu KOS-a koji nosi naziv “Neka razmatranja u vezi djelovanja Arkana” navodi da njegovo djelovanje “nema značajnije vojničke domete” i da je “postao medijska zvijezda naprosto zato što je narodu bio potreban narodni melem na ljutu ranu”.
- On je to iskoristio tako što je vlastite ciljeve vješto uklopio u ciljeve narodnog srpskog ustanka - navodi KOS.
Dalje kažu da je “višeslojna pojava to što se njegova jedinica pojavljuje samo u odabranim mjestima”.
- Prvo, takvo ponašanje može biti plod rata kao ekonomskog interesa i drugo, Arkan je prisutan tek onoliko koliko je potrebno za jačanje njegove medijske pozicije u društvu. Iz ove teze je moguće izvući logičan zaključak – da je Arkanova vojna jedinica temelj šireg projekta nasilne borbe za vlast - procjenjuje KOS.
Dokument datira iz 1992. godine i primjećuje se da je “očito da je Arkan iz sadašnjeg građanskog rata izašao vrlo bogat”, da su njegovi “jataci” postali biznismeni koji su našli put da “otkupe alibi za svoje dezerterstvo”, kao i da privatni biznismeni idu na “hodočašće u Erdut gdje je donja granica 50.000 DM”.
- Računa se da je Arkan samo na osnovu prodaje povelja i činova prikupio 28 miliona maraka - navodi se u dokumentu.
Dalje se kaže da je “pouzdan podatak” da Arkan kontroliše 92 odsto ilegalno uvezenih naftnih derivata u Srbiji. Opisuje se i da je 1995. godine, u vojni kamp u Erdutu, Arkan stigao blindiranim "nisan pajserom", sa registracionim oznakama MUP-a Srbije.