Glumica Danijela Štajnfeld otkrila da je pokušala sebi da oduzme život. Do detalja opisala i kada je pomislila - "bolje da više ne živim".
Glumica Danijela Štajnfeld, koja je optužila starijeg kolegu Branislava Lečića da ju je silovao 2012. godine, dala je opširnu ispovest za "Nedeljnik".
Danijela je objasnila zašto je sačuvala patike koje je nosila te noći, komentarisala je i priče da je "izmislila silovanje" zbog dobijanja azila u Americi, a sada je otkrila kako je imala posttraumatski stes koji se manifestovao jakom reakcijom na "sve što dolazi iz Srbije". Dvije godine nakon odlaska iz Srbije, pokušala je da izvrši samoubistvo.
"Prestala sam bila da govorim srpski jezik", rekla je Danijela, koja govori i rusinski jer je rođena u rusinsko-jevrejskoj porodici.
"Isključila sam svoje mreže, prestala da odgovaram ljudima. Sve što mi je bilo blisko, odjednom sam presjekla. Kao da sam bila u duševnom zatvoru, bukvalno. Ako bih videla šopsku salatu ili pljeskavicu, rasplakala bih se. Burek isto, samo bih počela da plačem. Jednom su me prijatelji u Njujorku pitali kakva je muzika na Balkanu, rekla sam da je odlična, da imamo i Bregovića i Zvonka Bogdana. Onda smo pustili Bijelo Dugme i meni nije bilo dobro. Teško mi pada gubitak kontakta sa svim onim što sam nazivala 'moje', moja muzika, moja hrana, moji ljudi, moja kultura, naš smisao za humor. I odjednom - ništa", rekla je ona.
Često se uz njeno ime pominje i pitanje - zašto je godinama ćutala? Danijela objašnjava da je žrtvi silovanja potrebno vrijeme da zacijeli.
"Naše tijelo je naša kuća, kuća naše duše, i kada vas neko siluje sruši vam kuću. Onda dođu ljudi ili policija i pitaju šta se desilo, a ja vapim - srušili su mi kuću, srušili su mene. Žrtva prvo mora da zacijeli, pa tek onda da smogne snage da prijavi. Hvala svim mojim terapeutima i prijateljima što su bili uz mene, imali strpljenja da mi pomognu da povratim snagu i da mogu slobodno da govorim", rekla je ona.
U filmu "Zacijeli me", koji je podigao veliku prašinu, Danijela je prikazala da je pisala oproštajno pismo. Priznaje da je u septembru 2014. pokušala samoubistvo.
"Nisam imala dovoljno mentalne snage ni da se javim roditeljima, tek ponekad sam glumila da sam dobro, kao da se davim, dođem do površine i onda se vratim nazad u pakao. Košmar u mojoj glavi je bio glavno mučenje. Bila sam izbezumljena pri pomisli da ću tako da živim cio život. Nisam smjela u auto, bojala sam se da uđem u svlačionicu, da budem sama s nekim na hodniku. Pola koraka napred, tri koraka nazad, pa četiri koraka nazad, pa u crnu rupu, pa vađenje iz nje. Strašno. I onda sam prvog januara 2014. kada ljudi žele želje, pomislila da treba da se pripremim na kraj. Pomislila sam, ovo će biti poslednja godina mog života. Septembra te godine pokušala sam samoubistvo", rekla je ona.
"Nisam tada bila svoja. Pismo je našao moj prijatelj, pozvao je policiju i sprečili su me. Samoubistvo je izgledalo kao jedini izlaz. Pobjegla sam u Los Anđeles, gdje me niko ne zna, da se tamo ubijem. Napisala sam pismo i stavila ga ispod računa na stolu, računajući da moj prijatelj neće gledati račune i da će naći pismo kada već budem bila mrtva. Nisam znala da je vidio šta radim. Po tamošnjem zakonu, policija je morala da me odvede u Hitnu pomoć. Piše 'Pacijent je preživio silovanje 2012. u Srbiji' u mom kartonu", rekla je Danijela.