U jednom od posledjih svjedočenja, na suđenju upravo svom bivšem šefu Mladiću, Nikolić je izjavio da mu je potpukovnik Drinskog korpusa Vujadin Popović, rekao "da sve balije treba pobiti", dok mu je general Mladić pokretom ruke preko grla...
Nekadašnjem ratnom generalu Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću u utorak je izrečena presuda za genocid u Srebrenici. Mladić je osuđen na doživotnu kaznu zatvora, a većina njegovih žalbi po prvostepenoj presudi je odbijena.
Međutim, nisu svi vinovnici ratnih dešavanja devedesetih prošli srazmjerno nedjelima koje su činili. Jedan od bliskih Mladićevih saradnika, priznao je krivicu, svjedočio protiv Mladića i Karadžića pa dobio blažu kaznu, i već je na slobodi.
"Iskreno želim da pred ovim časnim sudom i javnim mnjenjem, a posebno bošnjačkim, izrazim svoje duboko i iskreno žaljenje i kajanje zbog zločina koji se dogodio i da se izvinim žrtvama, njihovim porodicama i bošnjačkom narodu zbog svog učešća u tom zločinu".
To su riječi koje je, priznajući krivicu za ratne zločine, 29. oktobra 2003. u Hagu izgovorio čovjek za koga sutkinja Priska Matimba Nijambe iz Zambije smatra da je, umjesto Ratka Mladića, odgovoran za nezamislive zločine u Srebrenici 1995.
Riječ je o Momiru Nikoliću, nekadašnjem pomoćniku komandanta za bezbjednost i obavještajne poslove Vojske RS. Zahvaljući tome što je kao pokajnik pristao da svjedoči protiv Karadžića i Mladića pušten je 2016. u tajnosti iz zatvora, iako nije odslužio uobičajene dvije trećine kazne od samo 20 godina, na koliko je bio osuđen. Sada se nalazi daleko od BiH, u Švedskoj, gdje je našao i posao za članove porodice.
Vraćanje Nikolića u žižu javnosti ipak nije vijest kojoj bi trebalo da se raduju simpatizeri Mladića, ili oni koji poriču najužasnije zločine nad Muslimanima iz Srebrenice. Naprotiv, Nikolić je živa potvrda užasa koji se odigrao; čovjek za kojeg čak i sutkinja Nijambe kaže da je “uvek bio tamo gdje su ubistva” i da su mu “ruke ogrezle u krvi”. Špekulacije o tome da li je lažno svjedočio protiv Mladića da bi spasao svoju kožu možda u teoriji mogu imati uticaj na Mladića i Nikolića kao individue, ali ne mijenjaju stvarnost i, pogotovo, ne mijenjaju činjenicu da se u Srebrenici dogodio nezamislivi masakr čiji su autori bili ljudi iz vlasti i vojske RS tog vremena.
Momir Nikolić se, prema dokumentima haškog tribunala, nalazio u središtu zločina koji su počinjeni posle pada Srebrenice u julu 1995. godine.
"Nije se ni u čemu usprotivio onome što mu je bilo izneseno kao plan: da se muslimanske žene i djeca deportuju, a da se muškarci Muslimani odvoje, pritvore i na kraju pobiju. Nije učinio ništa da spriječi premlaćivanja, poniženja i ubistva hiljada bosanskih Muslimana i lično je koordinisao otkopavanje i ponovno zakopavanje tijela žrtava", može se i dalje pročitati na sajtu Tribunala u spisima iz vremena kada je trajalo suđenje Nikoliću.
Protiv tada 48-godišnjeg Nikolića, Tužilaštvo je 26. marta 2002. godine podiglo optužnicu za zločine koji obuhvataju genocid, progon i istrebljenje. Zločin progona, za koji je terećen u tački 5 optužnice, izvršen je ubistvom hiljada civila bosanskih Muslimana, uključujući muškarce, žene, djecu i starce; okrutnim i nečovječnim postupanjem sa civilima bosanskim Muslimanima, uključujući teška premlaćivanja u Potočarima i u objektima za zatočavanje u Bratuncu i Zvorniku; terorisanjem civila bosanskih Muslimana u Srebrenici i u Potočarima; uništavanjem lične imovine i predmeta u vlasništvu bosanskih Muslimana; prisilnim premještanjem bosanskih Muslimana iz srebreničke enklave.
Uhapšen je 1. aprila 2002. od strane Sfora, da bi odmah sjutradan bio prebačen u Hag. Već 3. aprila se izjasnio da nije kriv, a onda dolazi do obrta situacije. Godinu dana kasnije, prije početka suđenja, promenio je ploču, nagodio se s tužilaštvom i priznao krivicu, a potom kao svjedok pokajnik svjedočio protiv nekoliko oficira i zvaničnika RS, između ostalog protiv bivšeg predsjednika RS Radovana Karadžića, Ratka Mladića, ali i na suđenju oficirima Vojske RS Vujadinu Popoviću i Ljubiši Beari, koji su osuđeni na doživotnu robiju.
U jednom od posledjih svjedočenja, na suđenju upravo svom bivšem šefu Mladiću, Nikolić je izjavio da mu je pretpostavljeni kolega, potpukovnik Drinskog korpusa Vujadin Popović, rekao "da sve balije treba pobiti", dok mu je general Mladić pokretom ruke preko grla nagovijestio sudbinu zarobljenika.
Prvo je osuđen na 27, a onda na 20 godina zatvora. Očigledno zbog saradnje sa tužilaštvom, u ljeto 2016. Nikolić je u tajnosti prevremeno pušten iz zatvora iako nije odslužio uobičajene dvije trećine kazne od 20 godina zatvora zbog progona Bošnjaka iz Srebrenice. Oslobođen je posle odležanih 12 godina, a zanimljivo da je Tribunal tu odluku od javnosti skrivao godinu dana.
"Časni sude, želim ovom izjavom da vam na najjednostavniji i najkraći način predočim svoje razloge zbog kojh sam se izjasnio krivim po tački pet optužnice. Odluku sam donio sam, bez bilo kakvog pritiska, prijetnje ili nagovaranja od strane mojih advokata ili Tužilaštva, da izađem pred ovaj časni sud i priznam da se u Srebrenici dogodio zločin u kojem sam i sam učestvovao i za koji očekujem adekvatnu kaznu", rekao je Nikolić u Hagu, priznajući krivicu.
Kako je tada rekao, svjestan je da mrtve ne može vratiti, da porodicama svojim priznanjem bol ne može ublažiti, ali da tim činom želi da doprinese da se napokon sazna potpuna istina o Srebrenici i njenim žrtvama, da državni organi Republike Srpske i svi pojedinci koji su učestvovali u zločinu treba da slijede njegov put, priznaju svoje učešće i krivicu, predaju se i odgovaraju za ono što su uradili.
"Priznanjem sam želio da pomognem Sudu i Tužilaštvu da dođe do potpune istine i da svjedoke, žrtve zločina, njihove majke, braću i sestre ne izlažem novim patnjama i da ih ne podsjećam na tu užasnu tragediju. Ja mislim, časni Sude, da moje priznanje predstavlja jedan od značajnih koraka ka izgradnji povjerenja i zajedničkog života u Bosni i Hercegovini, i nakon ovog priznanja kazne koja mi slijedi, a kada kaznu izdržim, moja je želja da se vratim u moj rodni grad Bratunac i tamo živim sa svim drugim narodima u miru i slozi kao i prije izbijanja ratnih sukoba", rekao je Nikolić pred sudijama prije 18 godina.
Haška sutkinja Nijambe, koja je tražila da se suđenje Mladiću ponovi, nije povjerovala riječima Momira Nikolića, ključnog svjedoka i insajdera tužilaštva.
"Momir Nikolić je neko ko se pojavljuje svuda gdje ima ubistava, bilo da im upravlja ili je saučesnik... On se izjasnio krivim da bi dobio bolji dil za sebe iako su mu ruke ogrezle u krvi. Momir Nikolić je imao OGROMAN (sama sutkinja Nijamba je koristila velika slova u izdvojenom mišljenju, prim. nov) podstrek da laže, o čemu svjedoči sporazum između njega i tužilaštva kojim je genocid izbačen iz njegove optužnice u zamjenu za njegovo svjedočenje protiv drugih, uključujući Mladića. Isplatilo mu se, što pokazuje činjenica da Nikolić osuđen na samo 20 godina", napisala je Nijambe.
Kada je Nikolić izašao na slobodu, u Bratuncu se nije mnogo zadržao. Kako su za "Avaz" još 2015. ispričale njegove komšije, Nikolić i njegova porodica već odavno žive u Švedskoj.
"Iskreno, bio sam zatečen kad sam ga ugledao kako nešto radi pored kuće u kojoj mu svih ovih godina živi majka. Bilo je to u vrijeme obilježavanja 20. godišnjice genocida u Srebrenici. U prvi mah nisam ga prepoznao, obrijao je brkove. Osjećao sam se nelagodno kad sam ga ugledao, ali nisam imao nikakvu želju s njim da razgovaram, premda sam ga poznavao prije rata. Danima je nešto popravljao, proširivao neki put pored kuće. Kasnije sam čuo kako je pričao da je "riješio svoje životne probleme". Pohvalio se da je dobio boravak u Švedskoj, da mu djeca tamo rade u državnoj službi, da mu supruga takođe radi", ispričao je tada jedan od bratunačkih Bošnjaka koji je govorio pod uslovom da mu ne objavljuju identitet.
Izjavio je da je od onih koji su kontaktirali s Nikolićem saznao da je on govorio da je svojim "svjedočenjima protiv oficira Vojske RS učinio vrlo važnu stvar za međunarodnu pravdu".
Pored priznanja krivice, u presudi Nikoliću je navedeno da postoje i sledeći olakšavajući faktori: činjenica da prije rata Momir Nikolić nije bio sklon diskriminaciji i da je bio poštovani građanin u svojoj sredini.
"Momir Nikolić je prihvatio svoju odgovornost za krivična djela kojima je dao svoj doprinos počinjenju pomenutih zločina. Ponudio se da sarađuje sa tužiocem. Žrtvama je iskazao svoju grižnju savjesti. Nikolićevo potvrdno izjašnjavanje o krivici će vjerovatno imati pozitivnog uticaja na sve zajednice naroda u bivšoj Jugoslaviji i možda će otvoriti puteve pomirenja. Pretresno vijeće je te faktore uzelo u obzir prilikom određivanja odgovarajuće kazne", piše u sažetku presude protiv Nikolića.