"Ne, ne, nemoj tugovati, ali to je tako."
Na današnji dan, 1929. godine rođen je jedan od najznačajnijih glumaca koje je ova zemlja imala - Ljubivoje Ljuba Tadić.
Bio je glumac nevjerovatnog dara, sposoban da odigra najzahtjevnije uloge bilo u pozorištu bilo na filmu.
U jednom od intervjua ispričao je dvije anegdote o njegovom prvom susretu sa Josipom Brozom Titom. Tito je došao na jednu predstavu, odgledao je a onda odlučio da se posjedi sa glumcima.
"Doveo ga je Bojan Stupica. Posle te predstave smo dugo sjedjeli i pričali. To mi je bio prvi susret sa njim. Bio je jedna glumac u Jugoslovenskom dramskom, ne bih htio da mu pominjem ime, možda bi se on ljutio. Tito je sjedio do mene, mi smo pričali i uopšte nisam primijetio da taj glumac stoji između naše dvije glave i puši i čeka da ga slikaju", počeo je priču Ljuba Tadić.
Kad se Tito okrenuo ka Bojanu i Miri Stupici da ih nešto pita, pokojni Marjan Lovrić je opomenuo Ljubu da kaže ovom glumcu da se skloni i da ne puši taj duvan "jer je Tito mator čovjek."
"Posle sam se sjetio da se Tito stalno češao i gledao u njega, ali nisam obraćao pažnju na to.Iskoristio sam jedan momenat da tom mom kolegi da se skloni sa tom cigaretom da ne bi nastavio da duva tu. On se malo drznuo i pitao me što se pravim važan, pa sam digao ruke od njega", ispričao je Tadić svojevremeno u emisiji "Nivo 23."
U jednom trenutku je tom glumcu dogorijevala cigareta pa se on uspaničio da li će ga uopšte i slikati jer on sad mora da ide da je ugasi.
"On je otišao a Tito se okrenuo ka meni i rekao mi:
- Čuj, jel’ ovaj tvoj ili moj?
- Moj.
- Onda ništa…"
Ali nije to bila jedina tema o kojoj je Tadić razgovarao sa Titom. Potegla se priča o lovu, ali i o novcu.
"Bio je to jedan prijatan razgovor, rekao nam je čak da će nas zvati u lov. Nije nas nikada zvao. U jednom trenutku je naš razgovor nekako stao. Moram reći i da smo popili i neki viski, i valjda me je to ohrabrilo pa sam ga u jednom trenutku pitao koliko novca ima kod sebe u džepu. Tito se zgranuo, počeo da se pipa, pa se okrenuo i rekao:
- Čuj, on me pita koliko imam novaca. A što me to pitaš?.
Ja nastavim da lupetam dalje pa mu kažem:
- Ja sam kao mali razmišljao da li kraljevi ili carevi nose neki novac.
A Tito mi ne kaže da on nije ni car nii kralj već me pita - a šta će njima novac.
- Pa svratite u kafanu, pa vi platite piće, pa vama neko plati piće,
Tada me je pozvao da mu priđem bliže.
- Čuj, ja sam jedan rob. Mene nigdje ne puštaju!
- Ne, ne, nemoj tugovati, ali to je tako, rekao mi je Tito.