Bio je strah i trepet, golobradi dječak koga su se svi plašili, jer je potezao pištolj i pucao bez razmišljanja, bilo da su u pitanju žestoki momci iz podzemlja ili policajci.
Devedesetih godina pojavljivali su se razni klinci želji slave preko pištolja i uglavnom su im nadimci bili Mali Mare, Mali Zoća.... Ali Đorđe Blagojević je bio takav tip da su ga i kriminalci i policajci i mediji brzo prozvali Ludi Đole i to sa dobrim razlogom.
Dvije godine je trajala mahnita jurnjava dječaka iz Kumodraža, koji je bio maloljetan kada je prvi put zapucao. U februaru 1995. godine upao je u minimarket, kako bi iznudio reket od vlasnika.
Ipak, gazda nije pristao da preda novac i pozvao se na lokalnog bosa iz tog kraja, rekavši da ga on štiti. Đole nije bio lijen, otišao je, našao izvjesnog Srđana Veličkovića i pucao mu u noge. Tako je Đole počeo da se penje u kriminalnom "lancu ishrane". Još uvijek klinac, jedan od mnogih, počeo je na najsuroviji način da stiče ime.
Policija je doznala ko je pucao u Veličkovića i počela je da traga za Đoletom. Blagojević je krivca za to vidio u vlasniku minimarketa u čije dvorište je nekoliko dana bacio "kašikaru".
Policija skoro da nije valjano ni završila uviđaj u dvorištu gdje je eksplodirala bomba, kada je Blagojević opet zapucao. Svi su počeli da ga shvataju vrlo ozbiljno ali i da zaziru od njega.
Ovog puta sve se odigralo ispred kafića "Stefan". kada je Ludi Đole pucao na Gorana Marjanovića zvanog Franja. Đole je ranio Marjanovića a onda mu, dok je ležao krvav, uzeo zlatni lanac i pištolj.
Izgleda da Ludi Đole nije imao vremena za gubljenje. Samo nedjelju dana kasnije opet poteže oružje i iz automobila sa diplomatskim tablicama puca na Ljubomira Zorića, koji je sa djevojkom izašao u grad.Jednom je stigla da je Ludi Đole viđen u Tržnom centru "Piramida". Odmah su tamo krenule brojne policijske snage, teško naoružane. Opkoljen je cio centar koji je ispražnjen od mušterija jer je prijetila opasnos da Blagojević i njegova ekipa počnu da pucaju i da neko nevin strada. Ipak, Đoleta nije bilo tu, ali nije daleko otišao.
"Interventna ekipa ga je pronašla na Savskom nasipu, bio je sa još nekoliko drugova u kolima. Vozili su sumanuto, pravo na Interventnu. Tek u poslednjem trenutku su skrenuli, nekim čudom se nisu prevrnuli i pobjegli su", rekao je jedan policajac koji je učestvovao u potjeri.
Uslijedilo je još nekoliko pucnjava i razbojništava i uvijek bi to bio Ludi Đole, koji nije birao ni vrijeme ni mjesto ni žrtvu. Postajao je svima trn u oku, jer se zamjerio i moćnim figurama u podzemlju.
"On je imao svoju bandu. Uporno smo ih tražiili da bi ih sve pohapsili dok ne naprave neku veću štetu ili ih neko ne pobije, jer su počeli svima da smetaju. A bili su skoro djeca, ali surova djeca. Najzad smo im ušli u trag. Ali ako je neko hapšenje rizično, to je bilo. Nismo znali šta da radimo, jer smo očekivali da će pružiti otpor. Na kraju smo razbili vrata i uletjeli, ja sam se bukvalno bacio na momka koji je ležao u krevetu a pored koga je bio kratež. Spasao sam i njega ali i nekod od policajaca. Ali, na našu žalost, te večeri Blagojević nije bio na legalu", ispričao je svojevremeno jedan policijski inspektor.
Đorđe Blagojević je pobjegao iz zemlje i nije ga bilo jedno vrijeme, kao da je u zemlju propao iako je policija sve vreme tragala za njim. A onda, potpuno iznenađenje. Ludi Đole se pojavio, i to na televiziji! Tokom utakmice AEK - Partizan, kamera je zumirala i grupu srpskih navijače među kojima je bio i Đorđe Blagojević, zvani Ludi Đole.
Onda je opet nestao, ovog puta grčkoj policiji. Ipak, ne bi opravdao nadimak da se nije vratio u zemlju, gdje se svima već zamjerio. Vratio se u Srbiju, u rodni Beograd. Tu je i završio, mrtav na asfaltu, 2. juna 1998. godine. Mnogo ljudi je odahnulo kada je ovaj devetnaestogodišnjak, čija je kriminalna karijera trajala nepune dvije godine, likvidiran.