Veliko pitanje kao što je Kosovo mora da ide na referendum. Prije toga nas čeka i promjena Ustava. To nikad neće proći i niko neće smeti da potpiše priznanje Kosova, kaže za Kurir akademik SANU i književnik Dušan Kovačević.
Na samom početku razgovora osvrnuo se i na posljednje pojave non-pejpera, te na to kome se žuri da se riješi kosovski problem.
- Nije to ništa ozbiljno. Neko se igra kao sa lakmus papirima, provjerava temperaturu i ispituje puls i pritisak šta izaziva jedan takav papir. Sve je to dobro organizovano, a od toga nema nikakve vajde. Velika većina Srba i Albanaca neće se složiti oko bilo kakvog dogovora. Ako je uslov za dalji put Srbije ka EU da prizna Kosovo, onda tog puta neće biti - kaže on.
Šta vas trenutno inspiriše kao pisca?
- Iskoristio sam ovo nevrjeme i užas da raščistim moje fioke i fascikle. Pojavio se višak vremena i napisao sam knjigu "Ja to tamo pjevam" koja je nastajala 50 godina. U nju sam stavio pjesme od "Radovana Trećeg" do mog novog filma, kao i priče o njima.
U knjizi će mnogi saznati da je vaša pjesma "Mjesečina"?
- "Mjesečinu" sam napisao u Pragu za vrijeme snimanja filma "Podzemlje". Bila je zamišljena kao himna ljudi koji žive u ton podrumu. Pesma je duža, a Brega je samo uzeo prvi dio. Sećam se da je imao muziku od Šabana Bajramovića, pa je napravio tu pjesmu. Moram da kažem da je "Mjesečina" bila svjetski hit. Znam po tantijemama koje sam dobijao iz celog svijeta. U Francuskoj je dugo godina bila hit.
Kada ćemo vidjeti vaš film "Nije loše biti čovjek"?
- Nije loše naziv za film. Radimo ga duže od tri godine. Premijera je bila zakazana još prije korone za 6. decembar, a mi godinu dana nismo mogli da radimo. Film se završava tokom maja. Prijavićemo ga na neki od velikih festivala. Imam kart blanš za Kan, jer sam tri puta bio tamo sa tri filma. Svi su dobili nagrade, a zajedno sa Kusturicinom i Zlatnu palmu. Mene ti festivali podsjećaju na finale Kupa šampiona. Skupe se najbolji filmovi, ali da li sudija presudi kako treba, to je već pitanje sreće.
U Zvezdara teatru ste najavili predstavu sa Nenadom Jezdićem?
- Premijeru smo pomjerili za jesen. Zvezdara živi od blagajne. Mi imamo samo 17 zaposlenih, a 120 honoraraca. Prije korone smo mogli s punim salama da pokrijemo sve troškove, a sad smo na pozitivnoj nuli. Jezda je jedan od naših najboljih glumaca i napraviće odličnu mondramu.
Niste imali strah tokom Nato bombardovanja, a sada imate strah od korone?
- Nemam strah za sebe lično, jer sam u godinama kad se mnogo čega ne bojim. U nekom sam životnom dobu kad se vozi na rezervi. Uplašen sam za generacije mladih ljudi i mojih unuka šta ih čeka u budućnosti i da li će ova savremena kuga da nestane kao što je nestala Španska groznica i Variola vera ili će mutirati i ponavljati se svakih pet ili deset godina. Strah me je da ovo možda nije trenutna pošast nego će s njom civilizacija morati da živi.
Poredite koronu i kažete da živimo u nekom Danteovom paklu, da su vrata odškrinuta, i izlaze ona razna čudovišta u svijet da vladaju... Koliko su nam vakcine spas?
- Vakcine su jedini spas. Kad sam već pomenu Špansku groznicu, tada je preminulo između 50 i 60 miliona ljudi, što je više ljudi nego što je poginulo u Velikom ratu. Presečena je sa ljekovima i vakcinama. Isti slučaj je bio sa Variola vjerom. Sjećam se da je tada, za manje od mjesec dana, uz pomoć i putem dobrovoljne sile vakcinisano 18 miliona Jugoslovena. Bez vakcine nisi mogao da izađeš iz kuće. Imamo sjećanja iz prošlog vijeka da je vakcina jedina sposobna da zaustavi ovo zlo.