Pre tačno 21 godinu Uskoković je likvidiran posle jurnjave beogradskim ulicama
Posle atentata u "Interkontinentalu" 15. januara 2000. godine kada su likvidirani Željko Ražnatović Arkan i dva čovjeka koja su sjedjela sa njim u separeu, Milenk Mandić i Dragan Garić, u kriminalnom miljeu nastala je prava pometnja. Arkanovi saradnici bili su gnijevni i željni krvi, gladni osvete.
Pominjala su se mnoga imena, a onda se jedan čovjek izdvojio. Bio je to Zoran Uskoković Skole, vođa Rakovičkog ganga. Da bi se nekako spasao, jer je osjetio da mu se nešto sprema, Skole, koga su svi opisivali kao izuzetno strpljivog, lukavog i osvetoljubivog, načinio je fatalnu grešku - progovorio je.
Skole je spas pokušao da nađe u javnosti, ali je lukavi mafijaš napravio je početničku grešku i rekao nešto što ga je koštalo glave, jer i ako su se Arkanovi osvetnici do tada dvoumili, Uskokovićeva sudbina je posle te izjave zapečaćena.
Skole je u tom intervjuu demantovao da je imao bilo kave veze sa Arkanovim ubistvom i da je zbog takvih insinuacija imao problema u privatnom i poslovnom životu. On je tada naglasio i da je prvi izjavio saučešće Arkanovoj udovici - Svetlani Ceci Ražnatović. Ali, zaboravio je nepisano pravilo podzemlja: najveću čitulju i prvi izjavljuje saučešće onaj koji je ubio ili naredio ubistvo žrtve.
"Čitav Beograd zna da smo Arkan i ja imali zajedničke poslove u vezi sa fudbalom, da smo ulagali u dobre igrače, ali da smo sarađivali i u drugim poslovima. Bili smo dobri prijatelji. Nikada nismo razmijenili ružnu riječ, niti dolazili u situaciju da se zbog nečega posvađamo. Kad je Arkan ubijen, zvao sam i Cecu i Mandićevu porodicu da izjavim saučešće. Dao sam umrlice prijateljima. Niko od uhapšenih za ubistvo u istrazi me nije pomenuo", rekao je tada Skole u intervjuu koji je dao oko mjesec i po dana posle ubistva Željka Ražnatovića Arkana, po povratku u Srbiju iz inostranstva, gdje je bio u vrijeme atentata u "Interkontinentalu".
Ipak, ta Skoletova izjava nije bila u potpunosi tačna. Arkan i on su zaista imali zajednički posao, prodaju jednog fudbalera na čijem transferu je zarađeno mnogo novca koji je uglavnom ostao kod Ražnatovića. Tada je Skole, sa jednim tjelohraniteljem, došao u poslastičarnicu "Ari" koju je držao komandant SDG da vidi gdje je ostatak novca koji mu je, kako je mislio, od tog transfera pripadao.
"Željko je čitao neke novine kada su došli Skole i njegov gorila. Posle prvih Skoletovih riječi, savio je novine i počeo da udara Skoleta i tog drugog tipa po glavi i govori:"Marš napolje!", izašli su kao pokisli. To Skole nikada nije zaboravio Arkanu, to poniženje", rekao je izvor Kurira.
Uskoković je istakao da sumnja da mu neko podmeće zločin, "najvjerovatnije policija, jer novinari to sigurno ne rade na svoju ruku".
"Nisam imao nikakav motiv za tako nešto, nikakvih dokaza za takvu tvrdnju nema, isključivo se bavim gradnjom objekata u Švedskoj i Španiji. Kao organizator ubistva u "Interkontinentalu" pomenut sam bez ikakvog razloga jer poznajem neke od mladića koji su umiješani u zločin. Pošto nisam ni fudbaler ni estradna ličnost da bih se ubuduće pojavljivao u medijima, ovako sam samo htio da pokažem da sam održao riječ i došao kući, jer ne postoji razlog da to ne uradim - rekao je Uskoković u tom intervjuu.
On je dodao i da je u vrijeme ubistva Arkana bio u inostranstvu i da je došao u Srbiju samo na nekoliko mjeseci, a takođe je tvrdio i da je imao neprijatnosti sa poslovnim partnerima zbog pisanja medija u Srbiji koji su strani novinari odmah prenijeli. On je tada rekao i da medije u Srbiji nije tužio jer je uspio "da izgleda nesporazum".
Ipak, Skole ovim intervjuom prije sebi nanio štetu nego što je otklonio sumnje. Znalo se da je on u odličnim odnosima sa pojedinim učesnicima atentata, koje je policija, ali i ljudi iz podzemlja, u međuvremenu identifikovali, a to su bili Dobrosav Gavrić, Milan Đurić Miki i Dragan Nikolić Gagi.
Skoleta su prvo pokkušali da smaknu bombom koja je podmetnuta u ulaz zgrade u kojoj je stanovao u Ulici Vidikovački venac broj 10, 25. aprila 2000. godine. Njega je neko pozvao telefonom, bomba je trebalo da bude aktivirana dok je Skole bio u ulazu, ali napad nije bio dobro sinhronizovan i Skole je ostao nepovrijeđen. On je tada izjavio: "Znam ko stoji iza ovoga". .
To saznanje Skoletu nije mnogo pomoglo. Nekoliko dana kasnije, bio je mrtav. U potjeri i pucnjavi 27. aprila 2000. godine, Skoleta je sreća definitivno napustila. Glave su mu došli pripadnici Zemunskog klana koji su ga izrešetali, zajedno sa njegovim tjelograniteljem, poliajcem Milošem Stevanovićem.