Igor Jurić u velikoj ispovjesti govorio je o slučaju nestanka njegove ćerke Tijane, ali i drugim pritiscima javnostima kojima se nosio.
Igor Jurić, otac Tijane Jurić koja bi da je živa narednog mjeseca napunila 22 godine, otkrio je detalja iz perioda kada je djevojčica nestala i bila ubijena. On je otkrio i da je pomišljao čak da digne ruku na sebe zbog sumnje okoline da je on navodno bio umiješan u njen nestanak.
Jurić je te stvari otkrio u emisiji "Heroji traume" koja je dio projekta "Trauma – naša priča" Psihološkog savjetovališta Mozaik i Centra za shema terapiju Beograd, a čiji je osnovni cilj podizanje svijesti i pokretanje dijaloga o psihološkoj traumi, osnaživanje ljudi da se sa njom nose, kao i žrtava traume i podrška mentalnom zdravlju.
Igor Jurić je kada je Tijana nestao tada živio u Belgiju, gdje je radio i plan je bio da se cijela porodica preseli u tu zemlju nakon što njegova ćerka Saška završi osnovnu školu.
"Jedno jutro se desio poziv. Tijana je nestala. Uzeo sam avion i došao. Tada počinje pakao. Prvo kada ti jave da ti je dijete nestalo, to je kao kada živite priču koju do tada gledate samo u američkim filmovima", ispričao je Igor Jurić i dodao:
"Bilo je jako puno komentara na društvenim rmežama, ali i medijima. Pitali su me ljudi zašto čitaš komentare, jer sam mislio da će taj otmičar tražiti neki otkup kroz komentar i to mi je onako bio motiv i način, ali sam bio potpuno siguran i uvjeren da će se Tijana vratiti kući".
Ti komentari, bili su i oni koji su tvrdili da je čak umiješan u otmicu. Jurić je naveo da mnogi ljudi tada nisu shvatili tu, kako kaže, njegovu borbu.
"Ja sam mnogo puta u medijima govorio i ta neizvjesnost koja je bila 13 dana, bila je mnogo gore od saznanja. Mirjana, supruga, nije spavala, sedam dana nije oka sklopila. Noću sam obilazio prazne kuće u Bajmoku i u okolini. Iskradao sam se jer je kuća bila pod patronatom policije", rekao je Jurić.
Kako kaže tih 13 dana, koliko je trajala potraga za Tijanom, Jurić navodi da je padala kiša i da je mnogo grmjelo, a da se djevojčica, kako ističe, mnogo plašila grmljavine.
Govoreći o problemima sa kojima se suočvao, Jurić ističe senzacionalizam pojedinih medija. Jurić tako navodi da su ga neki mediji iz senzacionalizma proglasili "krivcem za nestanak djeteta" i da je tada bio na granici da bude slomljen, kao i da su neki ljudi tada počeli da mu, kako navodi, okreću leđa.
"Vidiš kada izađeš na ulicu da ljudi sumnjaju i da ti ne vjeruju. Zato i dan danas često kažem da stavljem u isti koš čovjeka koji je ubio naše dijete i čovjeka koji je pisao takve stvari", rekao je on.
Kako ističe momenat kada su ljudi počeli da pišu svašta i da ga osuđuju, on nije bio spreman za takvu situaciju.
"Nemaš stručnu pomoć i ko da te posavjetuje. Na tu bol, imaš i dodatnu muku da ljudi misle da si ti krivac za tako nešto. To je nešto strašno. Samo bih želio da ljudi shvate koliko to utiče. Mi smo sjedjeli jedno veče, porodično. Ćutali smo samo. Ja sam osjetio da su Mirjani roditelji počeli da sumnjaju, da sam ja možda zaista krivac za to što se desilo", kaže Jurić i dodaje:
"Tada sam njima rekao da sam ja odlučio, da ne mogu da izdržim to što se desilo, da ne mogu da izdržim te pritiske javnosti i same osude ljudi iz moje okoline, i da ću ja sebi oduzeti život. To je bio prvi i jedini put da sam ja u životu pomislio na tako nešto. Ali, ajde što sam ja to rekao, nego što su svi drugi ćutali".
Govoreći o ubici njegovog djeteta, Igor Jurić je naveo da mu ne želi da se išta desi loše u zatvoru i da nije planirao da mu se sveti, a rekao je da je bilo reakcija i sredine.
"Znate, morali smo promijenimo fiksni broj. Zvalo nas je mnogo ljudi koji su bili u zatvoru, nudili pomoć. Sa druge strane, mnogo je ljudi osuđivalo moj govor izražavanja. Jer, kakav si ti otac ako nećeš da osvetiš svoje dijete. Zalagao sam se izmjenu krivičnog zakonika. Ne želim da se ubici mog djeteta ništa desi u tom zatvoru, ali smatram da jeste opasnost ukoliko se sutra nađe na ulici. Pa, govorili su mi “možemo da ti pomognemo da uneseš nož u sudnicu”…", priča Jurić.