Slobodan Milošević, pokojni predsjednik SR Jugoslavije, uhapšen je prije 20 godina - u noći između 31. marta i 1. aprila 2001. godine.
U vili na Dedinju su nakon Miloševićevog hapšenja privremeno ostale njegova supruga Mira i ćerka Marija. Navodno je za vrijeme hapšenja ćerka Marija pucala iz pištolja. Čedomir Jovanović je ispričao da se ispred vile „Mir“, gdje je bio Milošević s porodicom, okupio veliki broj njegovih pristalica, a da je poslednje što je bivši predsjednik uradio prije nego što su mu stavljene lisice na ruke bilo da opere kosu svojoj ćerki Mariji iznad lavaboa."
U jednom od rijetkih intervjua koji je dala ćerka Slobodana Miloševića, koji sada kruži internetom, Marija Milošević je otkrila šta se dešavalo one noći kada su došli u vilu Mir da hapse Miloševića, zbog čega se učlanila u SRS i da li bi se ikada vratila u Beograd.
"Meni su to bile dvije noći...To je bio petak, petak na subotu, subota, subota na nedjelju i u nedjelju ujutru je otišao. Otišao je da ako ne ode sa njima u zatvor da će pobiti sve ljude koji u kući. A u kući je bilo 30 i nešto ljudi. Tu su bili mamini i tatini prijatelji, bili su i moji prijatelji... Marko nije bio tu... srećom da nije bilo to kada je bila sva ta pucnjava... Potpuno su razbili tu rezidenciju.... stvarno su mogli sve da nas pobiju. Pamtiću to do kraja života. Gore mi je to nego da sam bila na ratištu", ispričala je Marija Milošević 2007. godine u intervjuu za emisiju "Alter ego".
Ona je ispričala da je skoro svakog dana odlazila u posjetu ocu dok je bio u beogradskom zatvoru.
Prilikom prvog susreta sa ćerkom u prostorijama Okružnog zatvora, bivši predsjednik Jugoslavije Mariji se, pomalo šaljivo, obratio riječima:
- Gdje si, teroristo! Milošević je tada najvjerovatnije aludirao na to što je Marija tokom akcije njegovog hapšenja u rezidenciji u Užičkoj pucala iz pištolja, zbog čega se protiv nje i danas vodi sudski postupak. Prema svjedočenju tadašnjeg upravnika zatvora Dragiše Blanuše, Marija je briznula u plač i optužila oca da je maltene dobrovoljno otišao iza rešetaka.
- Do svega ovoga nije trebalo da dođe da si se odupro, a ti si se s njima dogovarao i 31. marta sjeo u auto. Ja hoću oca pored sebe, a ne oca u Hagu. Ti kao da si donio odluku da ideš u Hag i koji k..c onda ja tražim ovdje kada sve odlučuješ sam i ne savjetuješ se sa mnom i majkom, kao da nas dvije ne postojimo.
- Marija, sine, smiri se. Život se sastoji od uspona i padova. Šta je trebalo da dozvolim one noći, da vas sve pobiju ili da nevini stradaju? Zadovoljan sam kad je svima vama dobro, i tebi i majci i malom Marku i Marku. Ja ću dostojanstveno sve podnijeti, ne brinite, neću se ubiti. Sve je to život. Meni će uvijek biti dobro ako znam da ste svi vi dobro - pokušao je tada da je utješi otac.
- Nisam ja došla u zatvor da vam kuvam kafu i da budem kafe-kuvarica. Sve me boli, i bubreg i stomak, i sve mi redom otkazuje, tako da neću dočekati četrdeset godina. Zar ne vidite da je sve otišlo u p...u materinu - urlala je Marija, na šta je Sloba pokušao da je smiri:- Marija, sine, šta to govoriš? Zašto ne odeš kod ljekara i ko ti je prepisao terapiju?
Tek je na te njegove riječi Marija poludjela.
- Niko! Tebi je očigledno dobro ovdje u zatvoru, a ovoj partizanki (pokazujući na majku) zadovoljstvo je da dolazi ovdje, ona ionako ima iskustva u zatvorskim posjetama iz partizanskih dana. Bilo bi krajnje vrijeme da prestanete da se ponašate kao da ste u partizanima i da počnete realno da razmišljate. Ja nisam u tim vašim partizanskim pričama, ne pripadam tu gdje ste vi, ja sam iz neke druge priče. Ti sve radiš sam i na svoju ruku, nisi se konsultovao sa porodicom ni kada si raspisivao izbore, pa sam ja to saznala tek iz novina. E pa sada vidi. Došao je smak svijeta u Srbiju, sve je poplavljeno, čak i zatvori, voda je ljudima do prvog sprata. Ovdje poplava, tamo zemljotres, negdje vulkani. Samo se vi smijte. Ne dolazim četiri dana, a kad dođem, vi mi se smijete kao da sam glupi Avgust i samo se međusobno domunđavate - siktala je Marija.
Godine 2006. Milošević je u pritvoru umro, ne dočekavši kraj sudskog procesa.