Penzionisani general-pukovnik Vojske Jugoslavije Vladimir Lazarević kazao je kako je nekadašnji režim u Crnoj Gori "napravio veleizdaju tokom NATO bombardovanja 1999. godine", piše Kurir.
"Dok su crnogorski vojnici u sastavu Vojske Jugoslavije životima branili Kosovo i Metohiju i SRJ, pojedini tadašnji zvaničnici su aktivno pomagali NATO tokom bombardovanja na čemu su im i dan-danas zahvalni čelnici Sjevernoatlantskog pakta", kazao je Lazarević.
Nekadašnji komandant Prištinskog korpusa Vojske Jugoslavije za vrijeme rata, kasnije i komandant Treće armije Vojske Jugoslavije, ocijenio je tužnom "činjenicu da se crnogorski vojnici trenutno na Kosovu nalaze u sastavu NATO snaga od kojih su svojevremeno branili južnu srpsku pokrajinu."
"Zašto su to uradili? Taj odgovor, ako ga imaju, treba da daju oni koji su to organizovali. A najbolji odgovor na to pitanje dala je prije nekoliko meseci nova američka administracija koja je rekla da im je tadašnje crnogorsko rukovodstvo 1999. godine veoma pomoglo za vrijeme NATO agresije. To ne samo da nije izdaja, već veleizdaja. Tako da me ne iznenađuje odluka rukovodstva Crne Gore da pošalje svoje vojnike na Kosovo. Svi ljudi koji su u tome učestvovali trebalo bi da se zamisle zbog čega su to napravili. Iskreno se nadam da će se stvari po tom pitanju promijeniti dolaskom nove vlasti i da ćemo opet funcionisati kao dva naroda i jedno biće", kazao je Lazarević, navodi Kurir.
Podsjetio je da su u ratu na KiM tadašnju državu branili svi narodi koji su živjeli u njoj.
"Mi smo zatekli rat sa mirnodopskom formacijom. Pored Srba, tamo je bilo Crnogoraca, Mađara, Muslimana i svih drugih nacionalnosti. Jedna brigada iz Druge armije, čije je sjedište bilo u Podgorici, čak je bila potčinjena Prištinskom korpusu kojim sam rukovodio. Mi se nismo tada prebrojavali vojnike prema nacionalnoj pripadnosti. Pored redovnih vojnika, imali smo više od 1.500 dobrovoljaca iz svih krajeva naše zemlje, imali smo dobrovoljce iz Rusije, Ukrajine, Norveške, Finske, Bugarske, Republike Srpske..", istakao je Lazarević.
Prošlo je tačno 22 godine od agresije NATO na tadašnju SRJ koja je prema Lazarevićevom mišljenju najmonstruoznija u modernoj istoriji ratovanja, ističe Kurir.
"Ciljevi te agresije su monstruozni. Planirali su, kako su i sami kazali, da vrate Srbiju i SRJ u kameno doba i da je poravnaju kao sto. Htjeli su sve da pretvore u prah i pepeo. Na taj način su nakon nekoliko dana htjeli da primoraju Jugoslaviju na kapitulaciju i priznavanje okupacije", jasan je Lazarević, piše Kurir.
Način na koji je Vojska Jugoslavija izbjegla veće stradanje na teritoriji Kosova i Metohije impresionirao je i NATO, kaže Lazarević, navodi Kurir.
"Kako smo sačuvali živote vojnika na KiM je pitanje koje je NATO sam sebi stalno postavljao. Sami su i dali odgovor u jednoj ekspertskoj studiji. Kako su tvrdili, srpsku vojsku je sačuvala taktika 4M - maskiranje, mobilnost, manevar i moral. Sve smo to imali i više od toga. Posjedovali smo besprimjerni patriotizam i vrhunsko i efikasno komandovanje. To nas je sačuvalo. Nismo vodili računa od kakve sile se branimo već koje svetinje branimo."
"Koliko je NATO omašio u prognozama najbolje potvrđuje činjenica da su 17. dana rata bili primorani da krenu u kopnenu invaziju na prostor KiM kako bi za nekoliko dana kopnenim snagama zauzeli najprije Pokrajinu, a zatim Srbiju i cijelu SRJ. Kopnena ofanziva, kreirana direktno u Pentagonu, doživjela je fijasko baš kao i prvobitni plan da vazdušnim napadima potuče glavninu srpskih snaga na Kosmetu."
"Od 26. maja počinje druga etapa te operacije preko planine Paštrik ka Prizrenu. Tada je NATO upotrebio sve što je imao - čak i tzv. Atlantsku brigadu iz Vašingtona sa dobrovoljcima iz zapadnih zemalja. U toj akciji su im se pridružili zelene beretke, marinci i pripadnici Legije stranca. Imali su "apače", oklopni bataljon, artiljerijsku raketnu diviziju, bacače raketa...
Upotrijebili su i strategijsku avijaciju, koja se angažuje u odsudnim trenucima, kad ratuju svjetske velesile, a ne kad napadaju u tom trenutku 450 pripadnika Prištinskog korpusa i 549. motorizovane brigade. Rekordnih 24 puta su strategijskom avijacijom napadali naše snage i smatrali su da su nas sve pobili na tom pravcu.
Oni su zaista u prah i pepeo pretvorili niz albanskih sela u pravcu ka Prizrenu koja su nakon napada ličila na mjesečevu površinu. Međutim, opstali smo na tom pravcu. Nisu uspjeli da nas probiju, a polovina pripadnika Atlantske brigade je poginula u tom neuspješnom proboju. Otpor pripadnika Vojske Jugoslavije i sastava Treće armije, konkretno Prištinskog korpusa, primorao je NATO da zatraži od UN primirje, a ne kapitulaciju i okupaciju SRJ. Tako je i došlo 10. juna do potpisivanja Kumanovskog sporazuma i prekida rata", prisjeća se Lazarević, zaključuje Kurir.