Direktorka Muzeja primijenjene umjetnosti u Beogradu još nije raskinula ugovor s navijačkom grupom. Policija očigledno zataškavala slučaj, tvrdi ministarka kulture u Vladi Srbije Maja Gojković
Obezbjeđenje koje je pripadalo jednoj navijačkoj grupi, koje je obezbjeđivalo Muzej primijenjene umjetnosti, ukralo je iz njega zlato s kraja 19. i početka 20. vijeka! Iako se pljačka zbila još prije godinu i po dana, ne da niko nije uhapšen, već i dan-danas ista firma za obezbjeđenje i dalje „čuva“ muzej.
Ovo je otkrila ministarka kulture Maja Gojković, a iako nije precizirala o kojoj je tačno navijačkoj grupi riječ, pojedini izvori navode da su u pitanju ljudi Veljka Belivuka, zvanog Velja Nevolja.
- Imam dokaze o krađi u Muzeju primijenjene umjetnosti. To je policija već djelimično istraživala. Vrlo neobičan slučaj da javnost uopšte nije bila upoznata do moje izjave, a od toga je prošlo skoro godinu i po dana, da je izvršena jedna velika, spektakularna pljačka. Ukradeno je zlato s kraja 19. i početka 20. vijeka, koje uopšte nije pronađeno. Ne vidim da je policija tragala uopšte za tim, malo i površno je urađena ta istraga. Ispalo je da je član obezbjeđenja pokrao to, a nevjerovatno da direktorka tog muzeja (Ljiljana Miletić Abramović, prim. aut.) nije raskinula ugovor sa obezbjeđenjem kome je on pripadao. Zaista je to enigma - rekla je Gojkovićeva na Pinku.
Upitana da li smatra da je za sve to mogao da zna njen prethodnik, bivši ministar Vladan Vukosavljević, rekla je da ne sumnja ni na koga, samo da „dobro čita novine i prati medije, gdje može da se nazre da li je neko trebalo i mogao da zna ili baš ništa nije mogao da zna i tako pokazao da je loš ministar“.
- Sumnjam li je neko uopšte uradio taj slučaj kako je trebalo, jer kako je moguće da je nestalo toliko artefakata, fotografije postoje u ministarstvu... Sama direktorka Muzeja primijenjene umjetnosti je prijavila ministarstvu tek devet-deset mjeseci posle krađe, tvrdeći da su joj inspektori rekli da ćuti, da nikome ne govori radi istrage. Time se samo izgubilo na vremenu, jer kada je nešto svježe i još nije iznijeto iz države, možda može da se nađe u našim granicama. To je veoma skup nakit, to su zlato, dijamanti... Ja sam šokirana što ugovor nije raskinut. Neka naša saznanja su da obezbjeđenje vrši jedna od navijačkih grupa, nekog od dva velika kluba - precizirala je Gojkovićeva.
Dodala je da joj je sama direktorka muzeja lično rekla za krađu prilikom jedne protokolarne posjete muzeju kada je postala ministar.
- Tada su mi zaposleni donijeli dosije i rekli da je tu izvršena jedna velika krađa, i to se doznalo tek prije nekoliko mjeseci. Tako smo razgovor vodili na tu temu, ali direktorka je to nešto nemušto objašnjavala. Ali mi je najveća enigma, uz ne baš veliki angažman tadašnjeg rukovodstva, policija... Zamislite sad da nestane 300 ikona iz nekog muzeja u Italiji ili neko zlato iz Luvra, koliko bi pažnje država pridala tome ili bi ti predmeti bili svuda objavljeni, a ovdje se ništa nije desilo - rekla je Gojkovićeva i dodala:
- Jedno lice je... da li se vodi postupak ili je osuđen, čak nemamo ni do kraja razjašnjene okolnosti u kom pravcu je išla ta istraga, nije raskinut ugovor. I dalje ti ljudi vrše obezbjeđenje muzeja, i dan-danas. Tu nisu čista posla.
Maja Gojković je ispričala i da Ministarstvo kulture posjeduje jedan lokal u Beton hali, koji nije dovršen, niti otvoren.
- U tom lokalu izvršena je pljačka, bez obzira na to što nema ništa u njemu. To je lokal koji je u renoviranju, dodijeljen je muzeju u Jagodini, naivna i marginalna umjetnost, i tu je ukraden potpuno nov lift koji košta oko 15.000-20.000 eura. Volšebno su ugašene kamere, a istrage kao da nikada nije ni bilo. To se dešavalo prije dvije godine, a ne vjerujem da je ministar učestvovao. Mada, prijavljivano je, a ništa se nije dešavalo i nevjerovatno je da kad god se nešto u Beton hali dešava, kamere budu isključene i posle nema nikakve istrage, dobijete jedan papir da je uzeta izjava, da su čuvari tog lokala tvrdili da je ukraden i ništa više, na tome se završi - ispričala je Gojkovićeva.