Teza da “nema tijela nema djela” više ne stoji, saglasni su pravnici, koji ukazuju da sada postoji niz drugih mogućnosti za dokazivanje ubistva, poput DNK analiza.
Ova teza važila je uglavnom dok nisu bila razvijena DNK vještačnja pomoću kojih je sada, uz druge dokaze, moguće dokazati nečije ubistvo, piše Kurir.
“Teret dokazivanja je na tužiocu, da dokaže da je neko ubijen, kao i da pruži sudu i obrazloži razloge zašto tijelo ili djelovi tijela ne mogu da budu pronađeni. Ne postoji savršen zločin”, rekao je danas zamjenik Višeg javnog tužioca u Beogradu i predsednik Udruženja sudija i tužilaca Srbije Nenad Stefanović komentarišući za TV Prva slučaj kriminalne grupe Veljka Belivuka.
Takođe je ukazao na pravosnažnu presudu niškog suda kojom je optuženi za ubistvo osuđen na 11 i po godina zatvora početkom 70-tih godina prošlog vijeka, a da tijelo ubijenog nikada nije pronađeno. Osuđen je na osnovu iskaza ključnog svjedoka koji ih je poslednji vidio zajedno prije nestanka ubijenog, naveo je Stefanović primjer iz domaće sudske prakse.
Napominjući da se samo iz izvještavanja medija može zaključiti da u Belivukovom slučaju nema tijela osoba za čije se ubistvo sumnjiči njegova grupa, Stefanović je ukazao da bi Tužilaštvo za organizovani kriminal Srbije trebalo da dokaže zbog čega nema tijela, “da li je korišćena neka kiselina i slično”, piše Kurir.
Da više ne stoji teza "nema tijela, nema djela", saglasan je i beogradski advokat Goran Petronijević.
“To je važilo prije, međutim, danas ima mnogih soficiranijih metoda koje mogu da dokažu ubistvo”, naglasio je Petronijević.