Nedavno su u javnost isplivali novi snimci Veljka Belivuka, njegove supruge Bojane i Dragana Sekulića, bivšeg policajca koji je promijenio ime u Vlado Georgiev.
Na snimku se čuje kako se kriminalci hvale lažnim pasošima i dokumentima, dok je Veljko Belivuk uz smijeh pričao da se jednom predstavio lažnim imenom, da bi mu odmah potom "izletjelo" da mu je ime Veljko.
Prema riječima upućenih, mijenjanje pasoša je rutina za kriminalne grupe i pasoš koji se dobro uradi može da "prolazi" godinama.
"Brojne veze koje su Belivuk i ekipa imali u policiji sigurno su im omogućile da dođu do putnih isprava. Ako je kriminalna grupa jaka, oni uvijek imaju po nekoliko lažnih pasoša. U njihovim krugovima se ne računa da si uspješan mafijaš, ako za svaku akciju nemaš novi dokument", kaže za MONDO bivši šef specijalnog tima Službe državne bezbijednosti Srbije.
Prema njegovim riječima, što je veći broj pasoša, veći je i "prestiž" kriminalaca u očima drugih klanova.
"To je za njih dio imidža i važnije je da ga nagradite lažnim pasošem, nego da mu platite za neku informaciju ili posao. Svi oni često su namjerno ulazili sa jednim pasošem u neku zemlju, poput Grčke ili Bosne, a izlazili sa drugim, pa tu nastupi haos. Oni to i žele, da nema nikakvog traga da je recimo, Veljko Belivuk određenog dana ušao u Bosnu", kaže Boža Spasić.
Lažni pasoši se prave kao potpuno nov dokument ili se kradu, kaže naš sagovornik.
"U kradene pasoše kriminalci stavljaju svoju fotografiju, dok drugi podaci ostaju isti. Zbog toga se svi proizvođači pasoša trude da fotografija bude najkomplikovaniji dio za falsifikovanje", kaže bivši obavještajac.
Ipak, praksa je pokazala da uvođenje biometrijskih dokumenata nije smanjilo procenat lažnih isprava ni za 10 odsto.
"Postoje vrlo sposobni falsifikatori na teritoriji Srbije i Bugarske. Cijene kompletnih dokumenata se kreću od 50 za najjeftiniji, pa do 50.000 eura za najkvalitetniji dokument za koji gotovo da ne može da se otkrije da je lažan. Sve što je dostupno državi da bi proizvela pasoše i dokumenta, dostupno je i kriminalnom podzemlju na crnom tržištu. Postoje čitave firme koje proizvode papir za dokumenta, pa se ide od papira do finalnog proizvoda", kaže Spasić.
Dva najčešća razloga za promjenu dokumenata su bijeg od kriminalne grupe ili policije.
"Osim kriminalnih, postoje lažne putne isprave i za obavještajce. Nijedan ne putuje na poslovni zadatak pod svojim imenom i ima čitava služba u policiji koja se bavi izdavanjem novih dokumenata za obavještajce", objašnjava naš sagovornik.
S druge strane, potpuna promjena identiteta, koja je takođe najčešća u kriminalnim sredinama i pod prijetnjama ubistva, podrazumijeva da se nekoj osobi izdaju sva dokumenta, od pasoša do lične karte i drugi potvrda.
"U takvim ispravama su lažni podaci, sa drugim datumom rođeja, mjestom rođenja i slično. To je čitava procedura. Podmiti se matičar koji izdaje lažnu krštenicu, zatim sudski pisar koji izdaje falsifikovano uvjerenje da osoba nije u sudskom postupku", kaže on.
Nije rijetkost da se ukradu i preuzmu dokumenti djece ili lica koje je umrlo, jer oni mogu neprimijetno da se ukradu i treba najviše vremena da se primijeti da ih nema.
"To je onda pogodnost jer dokument već postoji, samo se upisuju novi podaci. Često se preuzimaju gotovo svi podaci umrlog, tako da ispada da "mrtav čovjek nastavlja da živi", kaže naš sagovornik.
U legalnim uslovima, promjena identiteta radi se samo na osnovu sudskih odluka.
"To se dešava kada tajne policije svojim saradnicima mijenjaju identitet jer žele da ih ubace u terorističke grupe. Takođe, u slučaju zaštićenih svjedoka u nekom postupku. To smo vidjeli u Haškom tribunalu, kada se pojavljuju svjedoci pod imenom XX ili 23, kojima je promijenjen identitet", kaže Spasić.
PROMJENA IMENA DIJANE HRKALOVIĆ
Bivša državna sekretarka MUP Srbije Dijana Hrkalović, koja je nedavno ispitivana u policiji zbog nezakonitog prisluškivanja predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, tokom 2019. mijenjala je identitet. Hrkalovićeva je oko mjesec dana po odlasku iz MUP Srbije promijenila ime u Nika Rina.
Ovo ime je koristila naredna četiri mesjeca, da bi krajem novembra 2019. godine vratila svoje „staro“ lično ime - Dijana Hrkalović. Osim imena i prezimena, mijenjala je i mjesto boravišta. Time je Hrkalovićeva čak nekoliko puta mijenjala neke od ličnih podataka, a poslednji put nedavno u jednoj beogradskoj opštini.
Boža Spasić kaže za MONDO da u poslovima u poliji nije rijetko da dođe do potrebe ili želje za promjenom imena.
"Zbog svoje prethodne pozicije, bivši policajci i obavještajci često strahuju. Ne žele da se zna gdje su, iako su možda udaljeni samo 500 kilometara od Beograda. To su takozvani panični potezi. Često se čine i kada se pokušava identifikovati sa ljudima sa kojima su radili sa druge strane zakona", kaže Spasić.
Podsjeća da promjena imena podrazumijeva da se podnese zahtjev i da se prikupe svi podaci o toj osobi (porijeklo, sudski postupci i slično). Mora da se provjeri sve što promjenom imena potencijalno pokušavate da sakrijete i mislite da niko neće moći da vas pronađe. Svi podaci zapravo ostaju zabilježeni, samo ime se mijenja i svako prikrivanje je površno, zaključuje Spasić.