On je likvidiran u obračunu koji je mogao da bude najkrvaviji tokom devedesetih.
Beogradsko podzemlje devedesetih godina prošlog vijeka iznjedrilo je brojna kriminalna imena. Istina, mnogi nisu uspjeli da nadžive upravo te devedesete koje su od njih stvorili likove o kojima se piše i danas. Oni se, ipak, ne pamte po lijepim stvarima...
Jedan od likova o kome se možda i ne zna puno, a koji je važio za jednog od najluđih bio je Slaviša Pavić Pirke.
Za Pirketa važi da je bio spreman na sve i da nije prezao ni od čega. Ljudi dobro upućeni u dešavanja tih godina, nerijetko su isticali kako su upravo Pirke i Mihajlo Divac, sa kojim je bio u ekipi, uz Kneleta bili najluđi.
Bio je poznat po tome što je na protivnike kretao "bez razmišljanja", bio je jako srčan i uvijek je želio da izgura svoje do kraja. Upravo zato je i likvidiran na brutalan način.
Volio je da puca
Slaviša Pavić Pirke bio je poznat po tome što se nikada nije odvajao od pištolja, revolvera "magnum 357". Bio je učesnik sada već čuvene pucnjave u hotelu "Mažestik" krajem februara 1990. godine, a tom prilikom je, prema riječima svjedoka, pucao iz krateža.
Postoji i legenda koja ga prati, da je pred odlazak u bilo koju kriminalnu akciju pitao ostale članove: "Ko će da puca?". Često je govorio da ukoliko neko ko se prijavi da puca ne bude pucao, da će upravo on pucati u njega "iako mu je drug".
Pirke i frka sa Ivanom Gavrilovićem
Popularni pjevač devedesetih godina, Ivan Gavrilović, jednom prilikom je ispričao kako je i sam mogao da bude žrtva Pavića.
Naime Gavrilović je došao u tada popularnu folkoteku "Triton" u kojoj je bio i Pirke.
Odmah s vrata, Gavriloviću je prišla neka djevojka, njemu nepoznata u tom trenutku, sa kojom je počeo da se ljubaka.
"Počnemo da se ljubakamo, kada vidim, polako se sužava krug oko mene. Počinje udaranje, a ja ne razumijem o čemu se radi. Bilo je žestoko, jedva sam uspio da se otrgnem i dozovem obezbjeđenje. Malo je falilo da me sa terase bace u Dunav. Ispostavilo se da su me tukli zbog Pirketove djevojke, koja je htjela da ga napravi ljubomornim. Ona je izazvala tuču", objasnio je pjevač.
Predosjetio je svoju smrt
Dragan Nikolić Gagi, koji je osuđen za ubistvo Željka Ražnatovića Arkana, a koji je bio veliki Pirketov prijatelj, jednom prilikom se prisjećao sna koji je Pavić imao pred smrt.
"Veče pred pogibiju Pirke i ja smo proveli veoma veselo, u društvu djevojaka Tanje i Valentine, na splavovima, uz narodnu muziku. Prije nego što će da svane, odvezli smo ih kućama, a mi smo otišli u iznajmljeni stan na Bežanijskoj kosi, takozvani štek. U dnevnoj sobi smo raspremili trosjed, zadrijemao sam, ali su me košmarni snovi budili dva puta. Ustao sam i otišao u stan roditelja u Blok 61 da prenoćim. Kratko sam odspavao i kad sam se vratio u stan u kom je ostao Pirke, zatekao sam ga kako sjedi uznemiren i izbezumljen u fotelji", prisjeća se Nikolić.
Prema njegovim riječima, Pirke je bio uznemiren jer je sanjao Aleksandra Kneževića Kneleta, koji je tada već bio mrtav, kao i popa koji mu pruža ruke i pita kada će da dođe u crkvu i da novac.
Ubistvo u restoranu FK "Bežanija"
Vlasnik fudbalskog kluba bio je Zoran Uskoković Skole, čijoj grupi je pripadao i Pirke koji je 16.8.1993. sa Gagijem Nikolićem došao u restoran. Sa njima je bila i kafanska pjevačica.
"Slaviša je sjedeo s moje desne strane kad se začuo prvi rafal, i umjesto da se baci na stranu u restoran kroz vrata, on je hrabro izvukao revolver koji je imao za pojasom i počeo da puca u pravcu napadača", svojevremeno je prepričavao događaj Nikolić.
Pirke i konobarica su odmah pogođeni, a o brutalnosti ovog obračuna, koji je mogao da bude i najkrvaviji u beogradskom podzemlju, govori i klutna rečenica Kristijana Golubovića u filmu "Vidimo se u čitulji", kada izgovara da je "Jedan Pirke je morao biti ubiven samo ako se deset ljudi rani".