Nekoliko pripadnika organizovane kriminalne grupe Veljka Belivuka koji su uhapšeni prošle sedmice, nudi saradnju Tužilaštvu Srbije za organizovani kriminal u cilju dobijanja statusa okrivljenog-svjedoka saradnika.
Još nije poznato da li će ove nagodbe biti postignute i sa koliko osoba, a predsednik Udruženja sudija i tužilaca Srbije Nenad Stefanović objašnjava proceduru koju bi oni morali da prođu radi dobijanja statusa saradnika tužilaštva.
Stefanović očekuje da pojedini pripadnici Belivukove grupe dobiju ovaj status, ukazujući da se on mahom primjenjuje za dokazivanje teških krivičnih djela, za koja se i ova grupa tereti, a među kojma su teško ubistvo, otmice, nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija, neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga i druga.
Specijalni sud Srbije odredio je pritvor do 30 dana Veljku Belivuku i pripadnicima njegove grupe, koji se sumnjiče za niz teških krivičnih djela.
Dva zakonom predviđena uslova
Nenad Stefanović ukazuje da javni tužilac pri svom izboru ovakvog svjedoka iz redova pripadnika organizovane kriminalne grupe, prije svega, vodi računa o dva zakonom predviđena uslova.
Prvi je da nije lice za koje već postoji osnovana sumnja da je organizator grupe, a drugi je značaj iskaza baš tog svjedoka za otkrivanje, dokazivanje ili sprečavanje drugih djela iste grupe, koji preteže nad posljedicama krivičnog djela koje je on izvršio.
"Prije zaključenja sporazuma o svjedočenju, tužilac će pozvati okrivljenog da u roku koji ne može biti duži od 30 dana, samostalno i svojeručno, što detaljnije, istinito opiše sve što zna o krivičnim djelima povodom kojih se vodi postupak, kao i o drugim teškim krivičnim djelima", ukazuje Stefanović, koji je i zamjenik tužioca u Višem javnom tužilaštvu u Beogradu.
Sporazum sa okrivljenim-saradnikom, kako je dodaje, mora između ostalog da sadrži sporazum o vrsti i mjeri ili rasponu kazne ili druge sankcije koja će mu biti izrečena, ili o oslobođenju od kazne ili o obavezi javnog tužioca da odustane od krivičnog gonjenja okrivljenog u slučaju davanja iskaza na glavnom pretresu (suđenju).
Sa druge strane okrivljeni saradnik ima obavezu da okrivljeni u potpunosti priznaje krivično djelo, da daje iskaz o svemu što mu je poznato o krivičnom djelu i da ništa ne prećuti. On će biti upozoren da se ne može pozivati na pogodnost oslobođenja od dužnosti svjedočenja i oslobođenja od dužnosti odgovaranja na pojedina pitanja.
Ukoliko do sporazuma dođe, koji su koraci?
Stefanović ukazuje da bi u slučaju Belivukove grupe, ukoliko do sporazuma dođa o njemu odlučivao sudija za prethodni postupak Posebnog odjeljenja za organizovani kriminal Višeg suda u Beogradu (Specijalnog suda).
Nakon toga bi se na tog okrivljenog svjedoka saradnika primijenile odredbe Zakona o programu zaštite saradnika koji uređuje uslove i postupak za pružanje zaštite i pomoći svjedoku saradniku koji su uslijed davanja iskaza ili obavještenja značajnih za dokazivanje u krivičnom postupku izloženi opasnosti po život, zdravlje, fizički integritet, slobodu ili imovinu, napomeuno je Stefanović.
Prvi svjedok saradnik u Srbiji bio je Ljubiša Buha Čume, u prosecu koji se vodio protiv "zemunskog klana" za ubistva, iznude, otmice i druga teška krivična djela.
U tom procesu status svjedoka saradnika dobili su i optuženi - Miladin Suvajdžić i Dejan Milenković Bagzi, koji su za razliku od Buhe ušli u progam zaštite svjedoka.