Studentkinja glume (20 ) još jedna je djevojka koja je prijavila policiji nastavnika glume Miroslava Miku Aleksića navodno za silovanje.
Kako kaže, i danas navodno osjeća njegov miris i da se to sve navodno dešavalo svakog utorka.
- Silovao me je skoro svakog utorka i to je trajalo sedam mjeseci. Posle časova sam povraćala, izgubila na kilaži, osušila sam se. Ni dan-danas nisam vratila normalnu kilažu. On je prepametan čovjek koji je pripremio savršen zločin”.
Kako kaže, godinama je navondo trpjela psihičko maltretiranje, nipodaštavanje i “gnusne uvrede”, a na kraju i seriju silovanja.
- Počelo je dvije nedjelje nakon mog 18. rođendana. Kao da je sačekao da budem punoljetna, iako su druge djevojke bile i mlađe kada ih je napastvovao. Kada je sve to počelo, povraćala sam, smršala sam 11 kilograma. Osušila sam se. Nisam povraćala samo posle časova, dešavalo se i u toku dana. Svaki obrok bih povratila - priča sagovornica.
U tom periodu je navondo raskinula s dečkom, jer je on primijetio da više nije ista djevojka. Drugarice su zapazile da se povukla u sebe. Nije više izlazila, nije se družila. U srednjoj školi je ostala izolovana iako je to bila završna godina, vrijeme mature, kada se prave najljepše uspomene.
- Kada me je prvi put odveo u kancelariju, dvije nedjelje nakon mog punoljetstva, sjećam se da je cio čas pričao o ženskom samopouzdanju i fatalnim ženama. Pričao je kako žensko samopouzdanje ne postoji, kako može da ga odnese vjetar, da pukneš prstima i žena padne. Sve vrijeme me je gledao u oči. Imala sam u tom momentu nula samopouzdanja zbog njega, ali nisam tada ni bila svjesna. Gledala sam ga s divljenjem! Mislila kako on sve zna i kako sve vidi! Procijenio je i on to i odveo me u kancelariju, gdje mi je rekao da ćemo raditi na mom samopouzdanju i da će on meni da pomogne. On je veoma inteligentna osoba, prepametan čovjek koji je pripremio savršen zločin - priča ova 20-godišnjakinja.
“Bilo mi je odvratno, ali i dalje nisam sumnjala u Miku”.
Znala je, kako kaže, da to što joj se dešava nije dobro. Osjećala se navodno užasno i stalno plakala.
- Kada bi se to dogodilo, ja sam se tuširala 10 puta. Bez pretjerivanja, 10 puta. Uđem u kadu, istuširam se, izađem, pa se vratim u kadu jer moram to da sperem sa sebe. Znala sam da nije normalno da me dira neko od 66-67 godina, bilo mi je odvratno, ali i dalje nisam sumnjala da ima bilo kakve namjere koje nisu pedagoške i za moje dobro. To je taj bolesni strah da ti njega ne smiješ da razočaraš, nikako! Vraćala sam se na te časove, jer sam se plašila da on ne pomisli da zbog toga nisam došla. To je do te mjere išlo - kaže ova studentkinja glume.
Priča da i danas navondo osjeća Aleksićev miris i da joj se priviđa na ulici, iako ga nije vidjela skoro dvije godine.
- Da nas je neko napao na ulici i odveo u podrum, možda bismo uspjele da se odbranimo, ali ne i od njega. Upravo je to proizašlo iz onoga kako nas je vaspitavao. Jer, on nas je vaspitavao. Ni roditelji, ni škola, ni prijatelji... On je bio ključni mentor – kaže ona.
“Sjećam se tog bolesnog straha...”
Silovanje se, kako tvrdi, navodno ponavljalo skoro svakog utorka tokom sedam mjeseci.
Kaže da su silovanja navodno prestala kada se završila tzv. škola glume.
- Bio je maj, a sve je počelo u novembru. Sjedjela sam u kafiću sa dvije drugarice. Za stolom pored bile su dvije koleginice, koje su znale da se u toj školi nešto dešava. Prišle su nam, pitale su kako idu pripreme i da li se nešto dešava u kancelariji. Kao da sam jedva čekala da me to neko pita, pukla sam, počela da plačem... Onda me je kontaktirala jedna starija koleginica. Govorila mi je da nikako ne idem na poslednji čas. Ipak sam otišla, to je taj bolesni momenat, ali dogovor je bio da se pred kraja časa one pojave i spriječe ga da me odvede u kancelariju. Tako je i bilo. To je bio moj poslednji susret s Mikom. Izletjela sam niz stepenice, ispred škole, u Knez Mihailovu, i opet sam povraćala. Bilo je to olakšanje pomiješano sa strahom, jer sam se plašila da može da se nastavi, da će uspjeti da dođe po mene i kad više ne budem u studiju - priča studentkinja glume.
“Da Mika više ne siluje nijednu djevojku”
Cilj joj je, kako kaže, bio da Mika više ne siluje nijednu djevojku. Kada je završila četvrtu godinu i upisala fakultet, izvela je na kafu dvije djevojke iz grupe koje su htjele da upišu glumu sledeće godine i sve im ispričala.
- Pozvala sam ih na piće. Morala sam da im kažem, jer sam znala da neće moći da mu kažu “ne”. Rekla sam im: ili da se ispišu iz grupe i da glumu upišu bez njega, jer su talentovane i vrijedne, ili da ne upisuju glumu, da ne bi morale da idu na pripreme. Dobro se osjećam što sam spriječila da prežive isto što i ja - kaže ona.
Znala je, kaže, da ne može narednih 15 godina da vuče za ruku nove generacije u tzv. školi glume i priča im šta je preživjela.
- Znala sam da to nije rješenje. Da moramo nešto drugo da preduzmemo i da moramo da ga prijavimo. Blago sam rekla porodici, tek ponešto, nisam pominjala silovanje, da bi preživjeli. Tek posle razgovora sa Ivinim ocem shvatili su šta se zaista dešavalo i dobila sam bezuslovnu podršku - kaže ona.
l.