Advokat osumnjičenog za silovanje i nedozvoljene polne radnje neprimjereno je najavio poslije saslušanja Ive Ilinčić da će, ako se „nastavi s hajkom i linčem, biti primoran da dostavi neke materijale”, što je juče i uradio.
Odbrana Miroslava Mike Aleksića, kom je određen pritvor zbog sumnje da je od 2012. do prošle godine osam puta silovao i sedam puta počinio nedozvoljene polne radnje nad šest polaznica njegove škole glume, fotografijom reditelja s jednom od žrtava, Milenom Radulović, i ostalim učenicima, sramno pokušava da dokaže da „neko ko se smije na slici nije silovan”.
Prema tvrdnjama Aleksićevog branioca, fotografija je nastala u junu 2013, mjesec dana nakon što je Aleksić, kako se sumnja, u prostorijama škole prvi put silovao Milenu, a tužilaštvo će ispitati kada je fotografija tačno nastala. Na slici su, osim Milene Radulović i Mike Aleksića, i Mikina žena Biljana Mašić, Ivan Zarić, glumac i predavač u Mikinoj školi, kao i drugi učenici.
Inače, on je poslije saslušanja žrtava najavio da će, ako se nastavi „medijska hajka i linč njegovog klijenta, biti prinuđen da dostavi neke materijale, da vidimo da li se neko smijje tako srećno, a da je prethodno zlostavljan”.
- Kako se niko od tih velikih, moralnih sudija nije zapitao o nelogičnostima, kako neko ko preživi strašnu traumu kakva je silovanje i pored toga nastavlja da ide u taj studio glume. Ne bježi, ne sklanja se od te vrlo problematične situacije, a onda se nekoliko godina poslije sjeti da zatraži pravnu zaštitu - dodao je Jakovljević u svojoj sramnoj izjavi.
Slika ništa ne dokazuje
Naši sagovornici su saglasni da ta fotografija ništa ne dokazuje i da je to pokušaj odbrane da se zločin relativizuje, da se žrtva omalovaži i obeshrabri.
- Naravno da je ovo relativizacija zločina! Ona ima 17 godina na slici. Nije čudno da se svaka trauma koja se doživi gura i potiskuje, ljudi posle takvih trauma nastave da izlaze i da se druže. Da li je trebalo da se krije? Pa ljudi i posle smrti najbližih nastave da žive - kaže za Kurir Vesna Stanojević, koordinatorka sigurnih kuća, i nastavlja:
- Normalno je da je mlada djevojka kao ona pokušavala da sagleda ljepšu stranu života. Mi sada ne treba da je kritikujemo kako je poslije svega mogla da se vraća na časove i da se smije. Vraćala se kao i svi drugi učenici, kao i svi koje je maltretirao, koji su mislili da tako treba i da se tako gradi autoritet. Vjerujem da ih je on ubeđivao da im je prijatelj. Velika podrška svim djevojkama i neka sve progovore!
Aleksandra Janković, psiholog, kaže da je, nažalost, bilo očekivano da će se poslije priča koje su djevojke iznjele pojaviti i ovakva, neprimerena reakcija s druge strane, tj. osumnjičenog.
- Hejteri sa interneta komentarima dodatno viktimizuju žrtve. To što je neko na slici pored tog čovjeka nasmijan, ne znači da zbog njega nije bio uplakan i istraumiran. Fotografija nije dokaz da se nešto nije desilo - odlučna je ona.
To je dio ucjene.
I Vanja Macanković iz Autonomnog ženskog centra smatra da je ovo početak kampanje koju pokreće osumnjičeni.
- Mi smo u centru očekivali ovako nešto, a vjerujem i da su i djevojke takođe bile spremne da se ovo može dogoditi. Žrtve zato i ćute zbog ovakvih stvari, jer su fotografije i snimci koji će biti objelodanjeni najčešće deo ucjene kojom im prijete kako ne bi prijavili zlostavljanje - rekla je Macankovićeva za Kurir.