Užas!
Nakon što je glumica Milena Radulović priznala da ju je silovao ugledni učitelj glume Mika Aleksić, mnogi glumci izašli su u javnost sa pričama o torturi koju su u njegovog školi doživjeli, kao i o neprijatnim iskustvima u drugim obrazovnim ustanovama.
Mladi glumac Darko Ivić iznio je u javnost svoje iskustvo sa akademije za glumu.
"Primljen sam na akademiju u klasi jednog ,’velikog glumca i profesora’, pošto je preminuo neću navoditi ime ali svako ko želi – može da sazna ko je. Pošto su svakog pijanca koji je izašao na scenu u vrijeme Tita nazivali ,’gromadom, bardom glumišta’ itd. i ja sam očekivao da će ovaj nas učiti tajnama naše profesije, širiti naše vidike itd. Ubrzo sam shvatio da je klasa samo paravan za ličnu promociju, širenje mržnje prema kolegama i naravno neprimjereno ponašanje prema studentkinjama. Kažem naravno jer je taj već ranije bio poznat kao neko ko ima sklonost prema mladim djevojkama. Na časovima su se često čule rečenice tipa ‘poljubi profu u obraz’, ‘kako ona zna da obuče ono što profa voli’, a nerijetko je u šali bilo dodirivanja butine, vrata, lica… Pošto sam neko ko ne trpi ovakve stvari, pitao sam koleginice zašto ne odemo da tražimo njegovu smjenu, na šta sam dobio odgovor da on to ‘ne misli stvarno’ i da se samo šali. I to razumijem. Strah. Cijela Srbija zna ime ovog ‘barda glumišta’, ko je sad ona ili on od 19 godina da ga zaustavi i spriječi. Kada sam se pobunio i usprotivio profesoru što to radi dobio sam komentar da sam ‘zaglupljen’, ‘zatvoren’ i da ne shvatam šalu", počeo je svoju ispovijest mladi glumac.
"A onda je najzad ta ‘glumačka veličina’ pokazala pravo lice: pošto zna da se bavim borilačkim sportom dugo, zamolio me je da odem sa njim na sud i da posle suđenja nađem čovjeka sa kojim je u sporu i da mu ‘priprijetim da pazi šta radi’ i ‘da dobro razmisli da li želi dalji spor sa njim’. Ja sam to kategorički odbio naravno, rekavši da nisam ničiji batinaš, pa ni svog profesora. Od tog momenta ja sam označen na klasi kao glavni problem, težak za saradnju, svojeglav i impulsivan. Jer nisam htio da išamaram čovjeka godina mog djeda. A od mog ‘milog profesora’ sam dobio 7 iz glume (na zaprepašćenje cijele klase koja zna kako radim) uz obrazloženje da nikad nije uspio da izađe na kraj sa mojim karakterom. Na šta sam odgovorio: nikad ni nećeš. Ubrzo je dotični smijenjen jer su isplivali svi skandali sa njim, a na mjesto profesora je došla Olivera Viktorović Đurašković koja nam je svima uljepšala živote kao profesor i čovjek, te od nas napravila klasu za primjer. Ubrzo su počeli i prvi angažmani, uloge itd. Dakle nije sve crno ili bijelo. Ima raznih ljudi u našem poslu, kao i u svakom drugom, stoga i različitih iskustava", piše on dalje.
"U našoj profesiji je ogromna igra moći. Često profesori i starije kolege imaju kompleks Boga te stoga sebi svašta dozvoljavaju: od zlostavljanja, ucjenjivanja, mobinga preko emotivnog razaranja i psihičkog zlostavljanja. Veliki je procenat onih koji se nakon studiranja i iskustva u pozorištu potpuno zatvore u sebe i promijene poziv jer ne žele da učestvuju u tom cirkusu. I razumijem ih. Neko je osjetljiviji i ne može to da trpi. Ali ono što svi možemo kao nova generacija glumaca je to da zaštitimo i branimo jedni druge. Da kažemo šta sve moćnici dozvoljavaju sebi. Da stanemo na put svakodnevnom zlostavljanju žena u našem poslu. To su naše koleginice i dužni smo da ih branimo. Toliko možemo, za početak", zaključio je Ivić.