Novinar portala Mondo u Srbiji Dušan Ivković ispričao je svoje iskustvo iz škole glume Mike Aleksića.
Mika Aleksić je ime koje se poslednjih dana neprestano čuje u medijima, nakon što su ga glumica Milena Radulović i još neke djevojke koje su pohađale časove glume u njegovoj školi, optužile za seksualno zlostavljanje.
Novinar portala Mondo Dušan Ivković išao je u Aleksićevu školu glume šest godina, od svoje 13. do 19. godine, a ovo je njegovo iskustvo.
"Volio bih da odmah pružim podršku Mileni i svim djevojkama koje su iznijele sve ove stvari koje su se dešavale u školi koju smo zajedno pohađali i da im kažem da nisu same", započeo je svoju priču.
Dušan se zatim osvrnuo na atmosferu koja je vladala u školi.
"Jako je bitno razumjeti sistem po kom je ta škola funkcionisala, i pored sad već nekih dobro poznatih pravila, mi, ljudi koji smo je pohađali smo bili jako složni i jedna porodična atmosfera je vladala među nama.Potpuni je poraz da čovjek kog smo gledali i koji je bio jedan heroj našeg djetinjstva, slobodno mogu da kažem, bio sposoban da učini takve stvari za koje se sumnjiči. I nekako su se sva lijepa sjećanja srušila kao kula od karata. Opet, bio bih licemjeran ako bih rekao da ništa tamo nismo korisno naučili jer, opet, Mika Aleksić nije sam predstavljao tu školu, odnosno grupu. Mnoge stvari smo naučili i stekli drugarstva koja ćemo održavati do kraja života. I jesu se neke lijepe stvari dogodile, ali nekako je lični poraz kada shvatimo da su se iza leđa događale sve te stvari".
"Postojalo je jedno pravilo grupe 'Ne ljutim se ja što vi mene lažete, nego što mislite da vam vjerujem', a to je Mika često koristio kada bi nas uhvatio u laži. Sad su nekako drugačije uloge", kaže Dušan.
On je istakao da je jedno vrijeme bio u grupi sa Milenom Radulović, ali i sa Miodragom Radonjićem, Nikolom Ranđelovićem, Majom Maletković, Anjom Alač..
"Smjenjivala se ekipa i nekako je ta škola iznjedrila neke velike glumce, i ne samo glumce, vjerujem da ljudi koji su prošli kroz tu grupu, za mnoge znam da su poprilično uspješni. To je bila jedna grupa na kojoj se insistiralo na edukaciji, obrazovanju, to ne mogu da sporim. Ono što je jako bitno je da se sada analizira sve to u kontekstu novih događaja, taj neki pristup mladim ljudima u grupi, postojala su određena pravila ponašanja…".
Naš novinar ispričao je i kako su izgledali časovi.
"Sjećam se svega, počinjali su časovi molitvom Oče naš, prelazilo se na brzalice, posle koje su bile kratke vježbe, u zavisnosti od toga ko nam je vodio čas. Kod Mike smo uglavnom slušali neke životne i profesionalne lekcije. Kod njega su se časovi svodili uglavnom na slušanje, kod njegove supruge na praktične vježbe i na kraju kod Ivana Zarića na vježbe scenskog pokreta".
Govoreći o starim snimcima koji su preplavili medije i Internet, a u kojima se čuje kako Mika Aleksić vređa decu i naziva glupim, kaže da je i sam tome svjedočio.
"Mislim, to su činjenica da ima takav pristup djeci. To se tada opravdavalo pedagoškim metodama i ta škola je važila za najbolji i najelitniju u Srbiji. Već su medije preplavile informacije odnosno riječi kojima nam se obraćao i to famozno 'marš na umivanje'! I meni je to rekao X puta, ali to se uglavnom dešavalo kada nije zadovoljan odgovorom, kada smo pričali na času. Imao je te neke radikalne mjere koje su možda neke od nas napravile boljim ljudima, učio nas da se snađemo u određenim situacijama, ali bi nam svima bilo neprijatno kada bi nas uzeo na zub i stavio na neki stub srama. Ta grupa je imala tribine na kojima smo mi sjedjeli I kada taj neko ustane prosto biva izložen tome. Opet, ljudi koji nisu mogli to da izdrže su odlazili iz grupe".
Prisjetio se i straha koji je bio prisutan kada su išli na časove.
"Imali smo npr. jednu zanimljivu stvar jer uvijek je prije starije bila mlađa grupa na času, i uvijek je ta starija grupa čekala red u pasažu, i kada su mlađi silazili, mi smo svi uvijek znatiželjno pitali ko je gore. Kada je Mika, peli smo se sa nekim strahom, to ne može da se ospori, taj strah je uvijek bio izazvan tim ophođenjem prema djeci".
Dušan kaže da je sa drugarima iz grupe razgovarao o tome da li se, iz ove perspektive, moglo naslutiti šta se dešavalo.
"Cijele noći sam bio u kontaktu sa drugarima iz grupe, gdje smo svi pokušavali prvo da shvatimo te strašne stvari koje su isplivale i da li smo mi u nekom trenutku mogli nešto da zapazimo i svi smo složni da nismo. To aludira da je cio taj čin bio isplaniran jako pamentno i sproveden u djelo, sve to što su djevojke iznijele da im se događalo i to je još jedan veliki poraz za nas. I mi kao muškarci, koji smo tada bili klinci, kada shvatite da su se te stvari dešavale na metar od nas kako su rekle, stvara neke pomiješane emocije, ima tu i bijesa, očaja, prosto je jako nevjerovatno i mislim da javnost treba da shvati, jako je nevjerovatno svim ljudima koji su imali vezu sa tom grupom, da je nešto ovako strašno moglo da se dešava unutra. Mi smo bili jedna mala porodica, imali smo povjerenje kako međusobno, tako u sve koji su grupu vodili, uključujući i Miku Aleksića. Osjećamo se obmanutim, osjećamo se poraženo donekle jer nismo očekivali da nešto što smo gledali kao svijetlu tačku svog djetinjstva dobije ovakav epilog", zaključuje Dušan.