Vozio je najbolje automobile i nosio najskuplju garderobu, sve je plaćao na potpis. Za Službu je kaže, radio iz ubjeđenja...
Dragiša Ivelja, bivši operativac Službe državne bezbednosti, poznat po kodnom imenu Relja otkrio je u emisiji na kanalu "Balkan info" na koji način Služba državne bezbijednosti sarađuje sa kriminalnim organizacijama, kako ih nadgleda, koliko u celom poslu ima privatnog interesa, i da li pojedini pripadnici službe rade iz ubjeđenja.
Pored toga Ivelja je pričao o avanturama i intrigama koje je doživeo dok je radio za Službu. Vozio je najbolje automobile, imao najskuplju garderobu, sve je plaćao "na potpis". Sastajao se sa Arkanom, ali skoro niko nije znao da radi za Službu.
Poznat je i kao Titov špijun. Za Josipa Broza kaže da je bio vrlo sposoban čovek, da je uz pomoć Zapada i Engleza uspio da likvidira Dražu Mihailovića, a da se nakon rata svojim autoritetom nametnuo kao apsolutni vladar. Balansirao je između istoka i zapada i tu je pokazivao svoju snagu.
Najveći dio svoje karijere, Ivelja je proveo u Trstu, radeći kao telohranitelj i desna ruka glavnog gradskog trgovca i vlasnika velike robne kuće popularne među Jugoslovenima. Ivelja je imao uvid u sve njegove poslove, legalne i ilegalne, a o tome obaveštavao Službu državne bezbednosti.
Saradnja sa Sicilijanskom mafijom
Ivelja priča da je od Sicilijanske mafije dobio ponudu od koje na kraju nije bilo ništa. Kada je bankrotirao biznismen kojeg je čuvao i sa kojim je sarađivao, kriminalna organizacija sa juga italije ponudila je logističku podršku kako bi poslovi mogli da budu nastavljeni uprkos bankrotu.
Međutim, kako ističe, čovjek za kojeg je radio to nije prihvatio. Odbio je jer se plašio saradnje sa ljudima kod kojih nema greške. Govorio je da "sa svojim parama može da pogreši, ali sa njihovim je vrlo rizično, tu greške ne sme da bude".
Ivelja kaže da su Sicilijanci ponudili saradnju jer su u njemu vidjeli dobrog igrača, a ne zbog biznismena za kojeg je radio.
On potvrđuje da je mafija u to vreme bila jača od države, i da je to razlog zbog kojeg je reformisana vojska.
Mafija je inače kontrolisala vlade, sudije, skoro sve institucije. Bila je dobro organizovana i imala je veliku mrežu djelovanja. Kod njih, kako kaže, nema suda, oni presuđuju po kratkom postupku.
Nije kao na filmu, kum nije vječan
"Nemojmo da polazimo od filmova, od Kuma i slično. Tačno je to, jake su te porodice", kaže Ivelja, koji organizaciju mafije poredi sa čoporom lavova. Na mjesto starih lavova teže da dođu mlađi. Oni žele da se proslave, da preuzmu poslove, da vode priču. Porodice jesu jake, ali ne kao u filmovima. Stariji igrači sa godinama gube uticaj. Dodaje da je slična situacija sa kriminalnim organizacijama i u Srbiji.
"I ovde je tako, manje-više, u Srbiji. Dolaze novi, neki odu u zatvor. Dolaze neke nove generacije", kaže Ivelja i dodaje da novo vreme na scenu donosi nove ljude, kao i nove tehnologije.
Prije su se, kaže bivši operativac službe, banke pljačkale tako što se kolima ulazilo u banku, a danas se preko kompjutera skidaju pare s računa. Prilagođava se država, prilagođava se policija, prilagođavaju se i kriminalci, "novo vrijeme donosi novo breme".
Svi se prilagođavaju. Mafija radi slično kao služba
Mafija u Italiji nije propala, jer kriminala će biti uvek, čak su priče o mafijaškim bosovima velike medijske atrakcije. Nađu se neki mafijaški bosovi, navodno nakon 12 godina, pa onda idu priče kako je sve vodio iz senke, kako je to funkcionisalo, navodi Ivelja.
"Da nema kriminala, šta bi radila policija", dodaje on.
Mafija drži svoje konce u skladu sa vremenom, mijenja se u skladu sa vremenom, prilagođava se. Da se ne prilagođava, propala bi, zastarila bi i totalno propala. Međutim, koriste nove tehnologije, investiraju u ljude koji za njih rade to. Ako nemaju čovjeka za to, oni ga kupe ili zastraše. Na taj način rade i službe.
Služba me nije motivisala novcem, radio sam iz ubeđenja
Ivelja navodi da je sticajem okolnosti on radio sa čovjekom koji je "bio u novcu", pa je bio dobro obezbijeđen, ali da nema mnogo novca u službi, ali da njemu nije ni trebao jer je imao najbolje automobile i najskuplju garderobu, imao je otvorene račune i sve plaćao samo na potpis.
"Šta da mi ponude, 5.000 maraka? Ja kad sam išao za Beograd nosio sam 10.000 maraka da imam za džeparac, a dolazio sam svake sedmice jer smo radili modne revije", priča Ivelja koji za sebe kaže da je avanturista.
"Služba nije mogla da me stimuliše novcem, radio sam to iz ljubavi, uživao sam u tome. Nikada nisam biočlan Saveza komunista, ali zbog toga nije imao problema jer sam sve zadatke izvršavao vrlo dobro. Prvi sam obavio sa svega 16 godina", kaže on i navodi kako je specifičnim spletom okolnosti bio uvučen u poslove sa službom.
Autor je dve knjige memoara u kojima opisuje svoje avanture i intrige tokom službovanja, a u publikacijama sebe naziva Titovim špijunom. Ističe da je između njega i Tita bio samo jedan posrednik.
Kodno ime mu je bilo Relja, kao i "agent 073". Koristio ih je nekolicinu.