I dalje su žurke i okupljanja uz muziku na crnom spisku Kriznog štaba Srbije, ali uprkos tome od njih se ne odustaje
I pored Komunalne policije Srbije koja privodi vlasnike objekata i piše prekršajne kazne "slavljenicima", organizatori tajnih žurki ne posustaju, a "kafansko podzemlje" sve je aktivnije.
Ograničavanje radnog vremena kafića i zabrana okupljanja nisu samo "izazvali" mlade da smišljaju načine kako da organizuju tajne žurke, već i ozbiljne, gradske ugostitelje, koji uspijevaju da pronađu način da noću uslužuju i zarađuju. I takvih je, ne samo na perifieriji prijestonice Srbije i po manjim gradovima, već i u samom srcu Beograda.
A sve funkcioniše kao u filmovima - vrlo organizovano, precizno vođeno i na kraju maksimalno oprezno. Mora se reći i čast poštenima koji se pridržavaju propisanih mjera, ali i da u svakom "žitu ima kukolja".
"Prvo preko pouzdanih ljudi moraš da se raspitaš koje kafane rade noću. Drugi korak je da te preporuče vlasniku ili menadžeru objekta koji mora biti siguran da si osoba od povjerenja, koja ne može da mu ugrozi 'biznis'. Potom dolaziš na spisak pouzdanih zvanica, ali tu nije kraj pravilima", priča jedna Beograđanka koja je nedavno izašla u manju kafanu u prijestonici u kojoj, kako kaže, za svakim stolom sjedi petoro, najviše sedmoro ljudi i dodaje:
"Jedno od osnovnih jeste o zabrani parkiranja ispred kafane. Obavezno je i da kad stigneš pozoveš određeni broj telefona i na kraju da kažeš šifru koja je unaprijed dogovorena".
Kako ističe, pravilima ni tu nije kraj. Postoji i spisak onoga čega gosti moraju da se pridržavaju kad kroče u kafanu, poput zabrane korišćenja telefona, kamera i slikanja, a o čemu s vremena na vrijeme tokom večeri dobijaju i upozorenja.
"Sve češće to ovdje zovu konceptom spik izi (Speak Easy). To su koktel barovi koji namjerno imitiraju koncept barova u Njujorku za vrijeme prohibicije. Oni su legalni, samo namjerno nemaju obilježje, nalaze se po skrovitim mjestima centra Beograda, primaju mali broj ljudi, često u suterenima, zajedničkim dvorištima, kao su zatvoreni, a unutra prst pred okom ne vidiš od dima", priča jedan od dobavljača pićem.
Druga strana priče jesu žurke koje su se iz ugostiteljskih objekata samo izmjestile u privatne kuće ili stanove. To je, iako protiv svih mjera, apela i preporuka, pružilo priliku vlasnicima turističkog smještaja, da zarade izdavanjem prostora, najčešće vikendica i kuća na obodu gradova. I ovde takođe postoje striktna pravila, a interesantno je i da je muzika najčešće onlajn.
"Poznanstvo je i ovdje ključno i ono je ulaznica za žurku. Žurka se organizuje uglavnom kada neki od poznatih dižejeva ima onlajn nastup. I ovakvih priča je najčešće na obodu grada, ima ih po kućama na Kosmaju, ali i po Grockoj i mjestima koja nisu mnogo udaljena od prijestonice. A gosti su najčešće tinejdžeri koji piju i galame", priča Beograđanka Anica.
Sve je češće i da se za žurke iznajmljuju i podrumi velikih kuća, ali i garaže sa dobrom kvadraturom. I ne moraju tu da budu žurke, već mirnije sjedeljke na kojima se okuplja po dvadesetak ljudi.
"Muzike ili nema ili je pristojno glasna, tako da je vrlo teško posumnjati da je iza vrata brojna vesela družina", kaže jedna Danijela.
Danijela priča priču i svojih kumova.
"Godinu dana planiraju punoljetstvo ćerke. Dogovorili su početkom godine i dolazak jednog poznatog muzičara. Sada kada je situacija ovakva kakva jeste izmijenili su scenario. Mladi, njih tridesetak idu u jednu vikendicu gdje će se puštati muzika, a stariji, kumovi i rodbina njih dvadesetak, u veću salu jednog poznatog restorana na periferiji Beograda za koji kažu da će se poštovati distanca", kaže Danijela.
Na internetu se mogu naći oglasi za izdavanje vikendica na dan. Nalaze se uglavnom nadomak grada, a cijena zavisi od toga kakva je kuća, ali i da li se iznajmljuje radnim danom ili vikendom. Cijene se kreću od 110 eura, pa naviše.