Radomir Marković (74), bivši šef Državne bezbjednosti, koji u "Zabeli" izdržava kaznu od 40 godina, obolio je od kovida-19.
Nekadašnji prvi čovjek tajne policije za vrijeme Slobodana Miloševića zbog bolesti je izolovan u ćeliji Sedmog paviljona požarevačkog zatvora "Zabela" u kojem služi kaznu od 40 godina zatvora.
"Marković je prije imao cimera, ali otkako mu je konstatovan kovid-19, ostavljen je sam u sobi, da ne bi nekog zarazio. Pružena mu je sva njega i on se pridržava uputstava jer je ipak čovjek u poznijim godinama", kaže sagovornik iz zatvora.
Bolest je privremeno prekinula Markovićev posao zatvorskog magacionera, pa je trenutno spriječen da vodi računa o garderobi i posteljini robijaša. Čuvar tajni iz devedesetih posao magacionera radi savjesno, a zadužen je da popisuje civilnu garderobu, ćebad, sredstva za higijenu, kao i lične stvari zatvorenika, koje im nisu uvijek potrebne.
Prije ove obaveze, Marković je nadzirao sistem kanalizacije. Bivši šef tajne policije je ranije kontrolisao otpadne vode unutar zidina zatvora, kako bi eventualni pokušaj bjekstva bio spriječen u startu.
Marković je osuđen na 40 godina zatvora za ubistvo četvorice funkcionera Srpskog pokreta obnove 1999. na Ibarskoj magistrali, kao i pokušaj ubistva Vuka Draškovića u Budvi 2000.
Osim ovog zločina, bivši šef tajne srpske policije proglašen je krivim i za umješanost u otmicu i mučko ubistvo Ivana Stambolića. Sa još trojicom pripadnika DB optužen je za ubistvo novinara i vlasnika "Dnevnog telegrafa" Slavka Ćuruvije, ali je to suđenje počelo iznova. Na prethodnom suđenju, bio je osuđen na 30 godina zatvora zbog podstrekavanja na ubistvo.
Negirajući sve ono što mu stavljaju na teret, tokom suđenja, Marković je tvrdio da je sve namješteno. Naveo je da je to urađeno kako bi se za ove zločine optužio Slobodan Milošević i da je on "žrtva" jer nije pristao na ucjene.
U zatvoru je 2008. napisao knjigu "Kazna bez zločina", u kojoj je opisao sve što mu se desilo od hapšenja u februaru 2001. godine. U knjizi, na čijoj je naslovnoj strani zastava Srbije iza rešetaka, Marković prezentuje sudske procese protiv njega, pitajući se koji je interes DB i Miloševića bio da se smaknu Drašković i Stambolić u tom vremenskom periodu, budući da, kako tvrdi, ni jedan ni drugi nisu predstavljali opasnost po njihovu vlast, a za šta pravnovaljano izvedeni dokazi i dalje ne postoje.
Markovićev advokat je ranije najavio novu knjigu, od koje će se, kako je rekao, tresti mnogi političari iz vremena DOS. Naime, prije nego što je uhapšen, Marković je bio optužen da je nezakonito sklonio određene dosijee i dokumentaciju RDB.
Zbog toga je protiv njega i njegovih saradnika vođen jedan sudski proces. Bili su optuženi da su krajem oktobra i početkom novembra 2000. preuzeli kopije disketa sa dosijeima 16 opozicionih političara i ličnosti iz javnog života, u tada tek okončanoj eri Slobodana Miloševića.
Po ocjeni suda, nije bilo dokaza koji bi potkrepili optužnicu, pa su sva trojica pravosnažno oslobođeni sumnje da su odali državnu tajnu. Međutim, sva je prilika da Marković raspolaže tajnim podacima za koje vjeruje da predstavljaju prijetnju državi Srbiji.