Aleksandar Simović (44), pripadnik zemunskog klana prebačen je iz strogo čuvanog Sedmog paviljona u "Zabeli" u paviljon sa blažim režimom.
Aleksandar Simović (44), pripadnik zemunskog klana koji je osuđen na 35 godina robije zbog učešća u ubistvu premijera Zorana Đinđića, a kasnije i na 20 godina zbog ubistva svjedoka saradnika Zorana Vukojevića (31) Vuka, prebačen je iz strogo čuvanog Sedmog paviljona u "Zabeli" u paviljon sa blažim režimom. Jedan od glavnooptuženih za ubistvo premijera izašao je na takozvani krug, kako robijaši zovu paviljone sa otvorenijim režimom.
"Aleksandar se pristojno vladao i bio je dobar osuđenik u Sedmom paviljonu, u kojem je tretman stroži. Posle premještaja je dobio cimera i može da ima radnu obavezu. U tom dijelu je i bazen. Tamo robija i Sreten Jocić zvani Joca Amsterdam", kaže izvor "Alo".
Simović je porekao učešće u ubistvu Đinđića. On je 2013. kazao da je nadležnima iz tužilaštva otkrio šta zna o pozadini ubistva premijera Đinđića, ali da niko zbog toga nije pokrenuo istragu.
Njegov brat Miloš je posle hapšenja, u ljeto 2010. u prvom obraćanju sudu rekao da mu je poznata politička pozadina ubistva, ali da će o tome govoriti u posebnom postupku. On je naveo da za to znaju njegov brat Aleksandar i Milorad Ulemek Legija.
"Meni se stavlja na teret da sam nosio pušku kojom je ubijen Đinđić. Na dan ubistva sam bio u Zemunu, u stanu iznad restorana moje žene. Nadam se da niste podlegli političkim pritiscima koji traju četiri godine i da ćete utvrditi da nisam kriv", rekao je Simović u završnoj riječi.
"Za sada nema izgleda da mu se ponovi suđenje za ubistvo Đinđića jer su svi njegovi zahtjevi, podnijeti preko advokata, odbijeni. Najprije je Vrhovni sud Srbije (VSS) u trećestepenom postupku ocijenio da je drugostepena presuda pravilno utvrdila sve činjenice, kao i da su pojedinačne i jedinstvene kazne, izrečene okrivljenima, pravilno odmjerene. Obraćao se i Ustavnom sudu i tražio da se isprave nepravilnosti nastale tokom procesa, ali je to odbijeno", kaže izvor.
On je rekao je da nije ubio svjedoka saradnika Zorana Vukojevića Vuka.
"Vukojevića je ubio Sretko Kalinić, a ne ja. Molim vas da mi ne bojite ruke u crveno, nikada nikoga nisam ubio. Siguran sam da će optužba protiv mene biti odbačena. U suprotnom, to će biti katastrofa i za mene i za sudstvo", rekao je Simović 3. juna 2006. u završnoj riječi.
On je Kalinića uporedio sa Norvežaninom Andersom Beringom Brejvikom, masovnim ubicom, i nazvao ga "srpsko-hrvatskim Brejvikom". Prema optužnici, Vukojević je ubijen iz osvete jer je svjedočio protiv zemunskog klana, ali i iz koristoljublja, jer je navodno, čuvao veću svotu ove kriminalne grupe.
"Nisam imao nijedan razlog da mu naškodim! Želio sam da pomognem u rasvjetljavanju tog zločina, ali i niza drugih, iza kojih stoji Kalinić, kao i ubistva Ilije Novovića, koje nije riješeno. Kalinić mrzi mene, moju porodicu i brata Miloša, jer misli da je zbog njega u zatvoru. Treba da se zahvalimo mom bratu što je Kalinić u zatvoru, kao i bogu što nije uspio da iz njega pobjegne", rekao je Simović u završnoj riječi.
Aleksandar je uhapšen 25. novembra 2006. u stanu na Novom Beogradu dok je bio sa suprugom Zoranom. Bio je sedam godina u bjekstvu, a policija je uspjela da ga locira i uhvati posle sukoba sa Kalinićem.