Patrijarh Pavle bio je svetac u srpskom narodu još za života.
Najvoljeniji srpski duhovnik patrijarh Pavle preminuo je 15. novembra 2009, a naredna četiri dana beskrajna rijeka ljudi se danonoćno klanjala njegovom odru u beogradskoj Sabornoj crkvi.
Dan kada je patrijarh sahranjen bio je jedan od najtiših koji je Beograd upamtio, mada je u pogrebnoj povorci bilo više od 600.000 ljudi. Po svom zavještanju, sahranjen je u porti Manastira Rakovica.
Narod ga je još za života smatrao za sveca, a u prilog zahtjevima da za sveca bude i zvanično proglašen idu i svjedočenja vjernika o čudima koja se dešavaju na njegovom grobu. Ljudi se kunu da im je molitva nad njegovim moštima pomogla pri ozdravljenju.
Među njima je i bračni par, čijem je sinu sa 12 godina otkriven najprogresivniji karcinom osteosarkom u potkolenici, a upravo mu je molitva nad grobom patrijarha Pavla pomogla u ozdravljenju.
Oni koji dolaze bar jednom mjesečno na mjestu gdje počiva omiljeni srpski patrijarh tvrde da je on taj koji ovaj narod okuplja i koji čuva čast Crkve. Uvjereni su da je svetac, jer kad god dođu osjete neku blagodet.
Čulo se i da se pored groba desilo veliko čudo. Prema svjedočenju igumanija i nekih vjernika, jedan čovjek koji je bio invalid ustao je i prohodao.
Vjernica koja živi nedaleko od manastira Rakovica, rekla je da je jednom obišla grob patrijarha i da je još na ulazu u portu vidjela da grob svijetli crvenom svjetlošću.
Još uvijek čeka oreol sveca
Pokojni patrijarh Pavle zbog autoriteta i ličnog svjedočenja vjere bio je jedan od najomiljenijih crkvenih poglavara među vjernicima SPC koga su mnogi nazivali ”živim svecem”.
U javnosti je poznato da je bio veoma skroman i štedljiv, pa je tako sam sebi šio odežde ili popravljao cipele.
Patrijarh Pavle se vozio tramvajem sa narodom, šetao sa studentima kroz kordon policije, pomagao ljudima tokom zlosrećnih godina i na Kosovu i Metohiji i u Hrvatskoj gdje je proveo dio života, a ostao je sa narodom i u njemu i kada je preminuo. To je neosporna činjenica i osjećaj svakog stanovnika ovog podneblja, bio on vjernik ili ne.
Ipak, i pored svega što narod milsi o njemu, pored svjedočenja o čudima, naših želji i molitvi, još niko nije pokrenuo zvaničan postupak kanonizacije patrijarha Pavla.