Veliki broj žena u Jermeniji se prijavio za ženski bataljon koji će biti poslat u Nagorno-Karabah.
Djevojka kratke kose sa crnim rancem preko ramena, vesela i samouvjerena, izlazi iz zgrade Javnog savjeta pri Ministarstvu odbrane Jermenije, gdje se već dva dana registruju djevojke dobrovoljci za pripremu ženskog bataljona.
"Primljena sam! Idem na front!", kaže ona radosno.
Moli da joj se ne spominje ime, jer kod kuće niko ne zna da se prijavila u dobrovljce i da ide u rat. Ona ima samo 20 godina.
"Zašto želim da idem u Arcah? Kako da ne želim? Svi žele da brane otadžbinu, pa želim i ja. Nekoliko dana sam tražila mogućnost da odem na prvu liniju fronta. Vojni odsjek me nije primio, otjerali su me, počela sam da se raspitujem o drugim mogućnostima. Na društvenim mrežama sam naišla na objavu o formiranju ženskog bataljona i došla sam! Presrećna sam!", kaže djevojka.
Formiran je dugačak red u kome su djevojke i žene različitih starosnih grupa.
Neko je došao sa prijateljicom, a neko sam, neko je došao u sportskoj odjeći i patikama, dok druge nisu zaboravile da se našminkaju i srede frizuru.
Većina djevojaka je molila da ih ne slikaju i da im ne navode imena, jer su došle da se tajno prijave za front. Ženski bataljon organizuje potpukovnik policije Marine Ajrumjan.
Kaže da joj je ideja o bataljonu pala na pamet iznenada, kada je i sama odlučila da krene na front sa svojim kolegama oficirima pripadnicima specijalne policije (OMON), ali je nisu primili.
"Tada sam odlučila da napravim ženski bataljon, sve sam iskoordinisala sa načelnikom, pukovnikom Grišom Sarkisjanom i Ministarstvom odbrane. Već drugi dan upisujemo djevojke i žene od 18 do 55 godina. Biće nam obezbijeđen poligon u Jerevanu, završićemo obuku za nekoliko dana, a nakon toga ćemo otići u Arcah", rekla je Ajrumjan.
Snimateljska ekipa Sputnjika je dogovorila da zabilježi vojnu obuku ženskog bataljona.
Obuka će biti prilično zanimljiva, jer među već prijavljenih 150 djevojaka ima i onih koje znaju da pucaju, a ima i potpuno nespremnih.
Angine Isanjans ima 35 godina, rođena je i odrasla u Iranu, sa porodicom se preselila u Jermeniju kada je imala 17 godina. Ona ima manje iskustvo, jer je nekoliko godina bila u izviđačima.
Zna da puca i u odličnoj je fizičkoj formi.
"Šuši je grad mojih djedova, Arcah je moja zemlja. Pročitala sam saopštenje o ženskom bataljonu i došla. Sad sa nestrpljenjem čekam poziv!", kaže Angina i moli da je ne slikaju.
Međutim, Ašhen Mudirjan, koja ima 26 godina je dozvolila fotografisanje.
"Ja sama svoj gazda, sama odlučujem gdje i kada idem", ponosno kaže djevojka.
Ašhen ne umije da puca, ali je to uopšte ne brine.
"Naučiću sve i ićiću na front", ne sumnja ona.
Komandant ženskog bataljona Marine Ajrumjan navodi da je tokom dva dana morala da odbije 35 žena.
"Prvo, važan faktor je starosna granica. Došlo nam je 14 djevojčica od 17 godina, one su maloljetne, nisu završile školu, a željne su borbe. Rekli smo im: sačekajte, vaše vrijeme još nije došlo. Drugo, uzimamo u obzir da li neko ima djecu. Ne primamo žene koje imaju više od četvoro djece ili su vrlo mala djeca.
Nedavno je bila žena koja ima devetomjesečnu bebu. Rekla je da će bebu ostaviti kod rođaka, prepirala se sa nama, tvrdila da ona to može. Ali mi je, naravno, nismo primili. Druga djevojka je posmatrala naš razgovor, a zatim mi je sa osmjehom prišla i rekla: „Kako ste humani, čak i u ovim teškim danima", kaže Ajrumjan.
Ona dodaje da će se ženski bataljon boriti ne samo protiv neprijatelja, već će i raditi sve što je potrebno: prati, kuvati i liječiti.
Prijavile su se medicinske sestre, novinarke, režiserke itd. Na frontu ima mjesta za svaku ženu. Po završetku kursa vojne obuke u Jerevanu, u dogovoru sa jermenskim ministarstvom odbrane, biće odlučeno gdje će tačno biti raspoređen ženski bataljon i šta će raditi.
Tokom prvih sukoba u Karabahu, 90-ih godina, nekoliko ženskih bataljona se borilo na prvoj liniji fronta. Sedam Jermenki je sahranjeno na vojnom groblju „Erablur“ u Jerevanu.