Ratni profiter, kontroverzni biznismen i gospodar srpskog podzemlja, samo su neke od titula koje se pominju uz Arkanovo ime. Kako je izgledalo odrastati u takvom okruženju, otkriva nam u ekskluzivnom intervjuu njegov sin iz prvog braka, Vojin Ražnatović.
O životu Željka Ražnatovića Arkana zna se, naizgled, sve - odakle potiče, kako se obogatio i za koga je radio. Međutim, ispovijest njegovog sina Vojina Ražnatovića pokazaće vam da su mnoge stvari totalno drugačije od onoga što ste mislili.
Dvije su činjenice nepromenjive: apsolutna moć kvari apsolutno i ko se mača lati, od mača i strada, što ćete saznati u ovom i narednm tekstovima koje ćemo objavljivati.
Početak Vojinove ispovijesti nas vraća u 1983. godinu, kada je on rođen, kao i njegov brat blizanac, Nikola. Željko je u braku sa njihovom majkom, Natalijom Martinović, inače profesorkom književnosti rodom sa Cetinja, već imao ćerku Milenu, kao i nekoliko djece iz prethodnih, vanbračnih veza.
Međutim, Vojin i Nikola su njegovi naslednici, jedini muški potomci za koje je znao u tom trenutku. Tek će tokom rata u Bosni, saznati da je u Švedskoj dobio sina Mihajla još početkom osamdesetih.
Oduševljen činjenicom da je konačno dobio muške nasljednike, Željko se trudi da bude što bolji otac, međutim, njegov porok - kocka i specifični poslovi koje je tada za Službu državne bezbjednosti obavljao, drže ga odvojenog od porodice.
“Nekada su u Zagrebu bili najbolji remi turniri, on je umio po cio dan da se kocka, onda sjedne u auto i dođe u Beograd uveče na vrijeme da nas okupa i uspava, pa onda opet u auto i za Zagreb da nastavi”, objašnjava nam Vojin.
Zbog službenih “zadataka” često je boravio u inostranstvu i po zatvorima. Najduže je bio odvojen od djece dok je služio zatvorsku kaznu u Hrvatskoj, oko šest mjeseci, počevši od novembra 1990. Godine. U to vrijeme mu se rodilo četvrto dijete u braku sa Natalijom, ćerka Maša. Djecu su lagali da otac za to vrijeme trguje igračkama po Evropi.
Upravo u vrijeme dok je bio u hrvatskom zatvoru, nekim kanalima do njega je došla informacija da hrvatska služba planira da mu ubije blizance u znak osvete. Kako je bio vođa Delija, dolaze navijači iz Sente naoružani kalašnjikovima, uzijima i pištoljima i počinju da prate dječake od kuće do škole.
Djeca su u početku bila istraumirana tim prizorom, ali su se polako navikavala da svoje svakodnevne aktivnost i hobije obavljaju uz stalnu pratnju.
Ovdje podsjećamo na jednu izjavu nekadašnjeg visokog funkcionera jugoslovenske tajne policije, Božidara Spasića, koji je govoreći o Arkanu pričao da je jednom prilikom šetao sa njim i razgovarao. Vojin i Nikola su tada bili mali i Arkan ih je gurao u kolicima, a ispod trenerke je držao pištolj jer se još tada plašio za njihovu bezbjednost.
Željkova supruga, Natalija, se sa druge strane trudila da djeca ne osjete da su po bilo čemu drugačija od drugih. Živjeli su skromno, u dvosobnom stanu u Ulici 27. marta, išli na fudbalske treninge, časove glume, plivanje. Domaći je morao uvijek da bude urađen, a ako se desi neka četvorka, Arkan je umio da se pojavi na roditeljskom u vojnoj uniformi.
Kako su se preselili u Ljutice Bogdana, šta je Arkan poklonio glumcima iz predstave u kojoj je Vojin glumio i kako su blizanci fizikalisali na gradilištu Obilića za 20 maraka dnevnice, saznaćete ako pogledate naš video.
ZABRANJENO JE PREUZIMANJE SADRŽAJA U CJELOSTI ILI NJEGOVIH DJELOVA BEZ DOZVOLE REDAKCIJE MONDO.RS