Ovo su NAJPRLJAVIJE metode SKJ, koji je radio na rasturanju Titovog braka

Građane i radne ljude SFR Jugoslavije, svikle na Brozova spektakularna i luksuzna putovanja, nije mnogo dodirivao značaj posjete Moskvi i Pekingu, već činjenica što pored njega nije bila njegova životna družbenica Jovanka, popularna Joka.

Krenule su razne priče i tračevi, najprije šapatom. Najobavješteniji, bliski Predsjedništvu države i Predsjedništvu CK SKJ, širili su različite verzije Jovankinog odsustvovanja sa spektakularnog puta. Međutim, sve je počelo mnogo prije.

Tito na to reaguje i odlučuje da se formira komisija koja će sve to ispitati.

U Komisiji su bili Rato Dugonjić (predsjednik), Todo Kurtović, Stevan Doronjski, Fadilj Hodža i tri generala - Miloš Šumonja, Džamil Šarac i Ivan Kukoč. Listajući zapisnike sa mnogobrojnih sastanaka i prenoseći ih u fragmentima, danas može bar djelimično da se rekonstruiše atmosfera oko razlaza najpopularnijeg para u istoriji Jugoslavije.

Još 7. marta 1974. okupila se državna, partijska i vojna vrhuška SFRJ sa jednom jedinom tačkom dnevnog reda - Jovanka Broz. Uvodnu riječ imao je predsjednik komisije:

Na sastanku državnog vrha SFRJ, o odnosu Tita i Jovanke general armije Nikola Ljubičić je rekao:

"Cilj spoljnih uticaja i prodora u rezidenciju je da se predsjednik Republike onemogući u vršenju svojih funkcija. Sa nekima od tih uticaja Jovanka Broz se poistovjećivala, jer joj je to konveniralo. Na osnovu podataka koje dobija spolja, ona vrši pritisak na predsjednika. Primanje pojedinca iz JNA na razgovore, njene ocjene o tome kakvo je stanje u generalskom sastavu - ja to ne mogu dozvoliti, niti mogu da prihvatim. Jer, mislim da je to opasno i da to može razbiti komandovanje u Armiji."

RATO DUGONjIĆ: "Mi (Komisija) smo došli do zaključaka da su izražavani brojni napadi na službu bezbjednosti i ja sam stekao utisak da su ti napadi od strane drugarice Jovanke Broz takvog karaktera kao da je u pitanju služba bezbjednosti neke druge države. To je, drugovi, nemoguće redovnim, normalnim putem! Ja ne znam šta je toj ženi! Dobro, ako želi sve političke stvari da drži u rukama, ali pitanje Tita kao ličnosti, čovjeka. Zašto mu ne da ljekara? Šta da radimo sa predsjednikom i kako da mu pomognemo da nađe rješenja za izlaz iz te situacije. A tu se radi o stvarima koje nam niko živ ne bi oprostio, ne samo u zemlji, nego i u svijetu, ako bi se desila neka katastrofa sa Titom. Ja tu odgovornost želim da skinem sa sebe i članova Komisije. Molim vas, u rezidenciji nema kuvara! Znate šta to znači? Nema! Svaki od nas ima redovnu ishranu."

STANE DOLANC: "Ja sam u Karađorđevu pitao drugaricu Jovanku da li je tačno da je rekla da će ona i Tito prije da crknu nego da kuvara puste u kuću. I ona je, molim vas, već drugi dan vodila istragu o tome ko mi je to rekao."

MITJA RIBIČIČ: "Duboko sam uvjeren da je drugarica Jovanka, ma kako mi to bilo teško kao laiku reći, težak bolesnik. Ali, mislim da ne treba biti stručan pa da se ustanovi da to nije normalno stanje i zbog toga mislim da je rješenje u liječenju drugarice Jovanke. Ona nikad ne uzima lijek, ona nikad nije bila, kao normalna žena, ginekološki pregledana. To je nenormalno stanje i sramota je da to moramo da konstatujemo."

STANE DOLANC: "Drugovi, duboko sam ubijeđen da bismo, u slučaju da se drugu Titu nešto desi, mi bili krivi."

EDVARD KARDELj: "To će biti oružje onih koji i sada rade to što rade."

VLADIMIR BAKARIĆ: "Da. Da. Onih koji ga ubijaju."

STANE DOLANC: "Kad smo Rato i ja razgovarali sa drugom Titom oko njegovog ličnog obezbjeđenja, drugarica Jovanka nam je rekla: 'Krivi ste vi za takvo zdravstveno stanje Tita.' Drug Tito je prekinuo i rekao: 'Ćuti, Jovanka, ti si kriva, ti sa tvojim stavom, sa tvojim pritiskom na mene!'"

RATO DUGONjIĆ: "Drug Tito je rekao: 'Ti mi truješ život!'"

STANE DOLANC: "Da, da! A drugarica Jovanka je odgovorila: 'To nije tačno, ja tebe dobro znam', a drug Tito je odgovorio: 'Ne znaš ti mene ništa, ja dobro znam da si ti kriva.' Mi smo od drugarice Jovanke tražili da vrati dokumenta za koja tvrdi da ih posjeduje. Ona je rekla da dokumenta ne da.

Kada je drug Tito rekao da dokumenta mora dati, odgovorila je: 'Ja ih ne dam!' Na moju primjedbu, da ako ona nema povjerenja, onda mi idemo, ona je počela da viče: 'Ja ću biti žrtvovana, mene ćete žrtvovati! Strijeljajte me!' Rekla je da su svi iz Titove okoline morali otići zbog Miškovića, a na moju primjedbu da navede koji su to, odgovorila je: 'Svi!' O članovima ove komisije rekla je da su prodane duše i tvrdila da posjeduje za svakoga dokumentaciju sa kojom može da ucjenjuje, da je sada nastupio trenutak za biti ili ne biti, da će ići u političku akciju itd. Ukazali smo Rato i ja drugu Titu na stanje u rezidenciji i na njegovu neobezbjeđenost i predložili mu da se sastane forum i da on o tome odluči. Taj predlog je drug Tito prihvatio i rekao: 'Odlučite, donesite stavove, održite sastanak.' Na ovom razgovoru, kome je prisustvovala i drugarica Jovanka, drug Tito je rekao: 'Ja 40 godina gradim ovu partiju i ja neću dozvoliti da se na takav način radi kao što ti Jovanka radiš. Kuda to vodi?'"

RATO DUGONjIĆ: "Drug Tito je rekao: 'Ti sada hoćeš da mi rušiš ono što ja 40 godina gradim, za što sam život dao!'"

VLADIMIR BAKARIĆ: "Interesira me da li bi Tito od nas tražio podršku da se razvede, ili u to još nije siguran? Jer on je tu riječ i sam upotrebio nekoliko puta."

STANE DOLANC: "Meni je to drug Tito rekao četiri-pet puta."

VLADIMIR BAKARIĆ: "I meni."

EDVARD KARDELj: "Pošto se kod nje očigledno radi o bolesti, ja se bojim da će ona biti navedena na neke nekontrolisane reakcije koje je danas teško predvidjeti. Može sigurno otežati Titov život još više. Možda bi bilo dobro da vidimo šta će Tito reći, pa, u najgorem slučaju, da mu predložimo da se nekako izoluje od nje. No, Tito se boji skandala. On je, inače, par puta rekao da bi se odvojio od nje, samo ja mislim da se on boji skandala."

Ovaj krug razgovora o prvoj dami Jugoslavije je završen. Donesen je jednoglasan stav da se prihvataju izvještaj Komisije SKJ i njeni predlozi. Takođe je zaključeno da svi članovi Izvršnog biroa, sa Kardeljom, Bakarićem, Ribičićem, Bijedićem i Ljubičićem, odu kod Tita i upoznaju ga sa ovim razgovorom i da mu predlože odluke koje on treba da donese.

Dva dana kasnije, 9. marta 1974, sreli su se sa Titom u Karađorđevu.

JOSIP BROZ: "Vi ste mi predložili da održimo ovaj sastanak da biste me upoznali sa odlukama i stavovima Izvršnog biroa. Pa, evo, da čujem."

RATO DUGONjIĆ: "Drugarica Jovanka je razgovarala samo sa mnom, odbivši da našem razgovoru prisustvuju i članovi Komisije. Drugarica Jovanka iznijela je čitav niz vrlo ozbiljnih optužbi na račun službe bezbjednosti u rezidencijama - da je prate i prisluškuju. U centru optužbi je Ivan Mišković. Međutim, aluzije su upućene i na vrh Armije. Davala je o nekim generalima jako loše ocjene. Za Miškovića govori da je hrvatski nacionalista, da je potpomagao Tripalov pokret. Druže Tito, kod drugarice Jovanke postoji strahovito nepovjerenje prema službi bezbjednosti i prema vrhu Armije".

JOSIP BROZ: "To ja najbolje, znam. Kakvi!"

STANE DOLANC: "Što se tiče onih dokumenata za koje drugarica Jovanka tvrdi da ih ima. Vi, druže Tito, znate da smo mi sa njom razgovarali. Vi ste bili prisutni kada je rekla da to ne da."

JOSIP BROZ: "Ja sam tražio da ih meni da. Rekao sam: 'Daj mi, molim te, dokumente koje imaš.' Neće!"

STANE DOLANC: "Druže Tito, mi vas molimo, ako prihvatate ove predloge, da ih mi realizujemo."

JOSIP BROZ: "Ja se slažem. I to, čim prije!"

To "čim prije" očigledno nije išlo tako glatko. Godinu dana kasnije, u februaru 1975, dok je Tito boravio u Igalu, u Boki Kotorskoj su se obreli potpredsjednik Predsjedništva SFRJ Petar Stambolić, sekretar Izvršnog biroa Predsjedništva SKJ Stane Dolanc, predsjednik jugoslovenske vlade Džemal Bijedić i ministar odbrane general Nikola Ljubičić. Uz pomoć Edvarda Kardelja, izveli su Tita iz rezidencije u Igalu i odveli ga na "Galeb", koji je bio usidren u Kumboru, da bi ga ubijedili da mu od Jovanke prijeti životna opasnost.

Sve je bilo sračunato tako da im povjeruje kako mu s Jovankom život visi o koncu, a da bi ga u to ubijedili, poveli su sa sobom profesora Bogdana Brecelja, Titovog ličnog ljjekara, i generala Marka Rapa, šefa Titovog obezbeđenja. Prvi je trebalo da potvrdi da se Jovanka nalazi u nervnom rastrojstvu, a drugi da ona u tašni ima neki mali pištolj koji bi u nastanku psihičke krize mogla upotrebiti protiv Tita.

Ovi argumenti su urodili plodom. Tito je sve manje vremena provodio u Užičkoj, do čuvene azijske turneje, kad su definitivno odvojeni.