Ubijeni je pripadao grupi Željka Ražnatovića, mada ga neki smatraju pripadnikom Državne bezbjednosti, a neki čak kažu da je bio agent vojne kontraobavještajne službe
Ime Zorana Stevanovića prvi i jedini put se u štampi pojavilo u novembru davne 1990. godine, kada je sa Željkom Ražnatovićem Arkanom i još dvojicom uhapšen u Dvoru na Uni u Hrvatskoj, piše Kurir.
U vozilu su imali više pištolja i ručnih bombi, a pošto je raspad Jugoslavije već bio počeo, optuženi su za pripremanje oružane pobune s ciljem rušenja ustavnog poretka Republike Hrvatske. Istraga je trajala nekoliko mjeseci, oslobođeni su 1991. posle dogovora Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana. Navodno, još je plaćeno milion maraka...
Stevanović (36) bio je majstor borilačkih vještina. Zahvaljujući tome je u Švedskoj stekao veliki novac i velikog prijatelja Arkana. Pripadao je grupi Arkanovih komandosa, mada ga neki izvori smatraju pripadnikom Državne bezbjednosti (što ne isključuje ovo prvo), a neki čak kažu da je bio agent vojne kontraobavještajne službe. U nekim napisima dovođen je u vezu s prodajom oružja krajinskim Srbima...
U jednoj od čitulja objavljenih posle njegovog ubistva pisalo je i da je bio „jedan od osnivača Srpske dobrovoljačke garde“.
Novcem donijetim s ratišta pokrenuo je privatni biznis: bio je jedini uvoznik auto-guma „pireli“, a bio je i suvlasnik butika „Reporter“ u hotelu „Metropol“. Često je poslovno putovao u Italiju, a jednom prilikom bio je u grupi dvanaest poslovnih ljudi iz Srbije koji su se sreli s vlasnikom „Fijata“ Đanijem Anjelijem. Neki poznavaoci podzemlja kažu da se Stevanović bavio i utjerivanjem velikih domaćih i inostranih dugova..., piše Kurir.
Ubijen je ispred hotela „Metropol“ 30. avgusta 1996. Kao i obično, i tog dana je nešto prije 10 sati parkirao svoj „folksvagen kupe“ ispred butika „Reporter“ i zaputio se u hotelsku kafanu da popije kafu.
Za njim je krenuo mladi neobrijani čovjek; u lijevoj ruci je držao putnu torbu, a u desnoj „škorpion“ uvijen u novine.
Na pet-šest metara od ulaza u hotel nepoznati mladić je sustigao Stevanovića, ispustio torbu, bacio novine i u njegova leđa ispalio dva kratka rafala. Automatski pištolj imao je prigušivač i pucnji se uopšte nisu čuli.
Čula sam samo „krk-krk“, zvuk je bio slabiji nego kad prođe tramvaj - opisala je policiji ono što je čula prodavačica iz fri-šopa udaljenog samo nekoliko metara od mjesta ubistva. Nepoznati likvidator je svoj „škorpion“ ubacio u torbu i užurbano se uputio ka Pravnom fakultetu. Pretpostavlja se da ga je tamo čekao auto.
U novinskim napisima posle ovoga spekulisalo se da je Zorana Stevanovića likvidirala hrvatska tajna služba jer je, navodno, došao do spiska svih saradnika koje je kontraobavještajna služba Hrvatske imala na platnom spisku u Jugoslaviji. Drugi su, opet, u načinu na koji je ubijen prepoznavali „italijanski potpis“... Ubica nikada nije otkriven.