JAT-ov avion kojim je upravljao nekadašnji Titov pilot udario je 1973. godine u vrh Maganika, a djelovi letjelice u kojoj je poginula 41 osoba i danas se nalaze među stijenama ove crnogorske planine.
JAT-ov avion na letu JU 769 iz Skoplja ka Titogradu, današnjoj Podgorici, udario je 11. septembra 1973. godine u vrh Babin zub na planini Maganik u Crnoj Gori. Poginulo je svih 35 putnika i šest članova posade, a nesreća se i danas smatra najtežom u istoriji civilnog vazduhoplovstva na prostoru Crne Gore.
Avion tipa "Sud Aviation SE-210 Caravelle", registarske oznake YU-AHD, poletio je iz Skoplja, a tokom većeg dijela leta nisu zabilježeni problemi. Kobna situacija nastala je prilikom približavanja aerodromu u Titogradu.
Posada je vjerovala da se letjelica nalazi bliže aerodromu nego što je zaista bila i započela je spuštanje kroz oblake, nesvjesna da se ispred aviona nalaze visoki vrhovi Maganika.
Kvar koji je prethodio tragediji
Prema rekonstrukciji koju je objavio specijalizovani portal Aero Telegraf, radio-far kod Mojkovca, koji je pilotima služio za navigaciju i određivanje položaja, tog dana nije radio ispravno.
Kontrola letjenja dozvolila je posadi da se spusti na visinu od 6.000 stopa, odnosno približno 1.830 metara. Planinski vrhovi bili su prekriveni maglom, zbog čega piloti nisu mogli na vrijeme da uoče stijene prema kojima su letjeli.
Avion je u 10.21 udario u vrh Babin zub brzinom većom od 400 kilometara na sat. Od siline udara letjelica se raspala, a svih 41 ljudi u avionu poginulo je na mjestu.
Prema izjavama pilota i članova komisije koje su objavljene u tadašnjoj štampi, avionu je nedostajalo svega nekoliko metara da preleti vrh.
"Samo da je letio pet metara više, sve bi prošlo bez ikakvih posljedica", navedeno je u jednom od arhivskih izvještaja koje prenosi hrvatski Express.
Avionom je upravljao Titov pilot
Kapetan aviona bio je Živojin Maglić, jedan od najiskusnijih pilota tadašnjeg Jugoslovenskog aerotransporta. Maglić je tokom karijere upravljao i avionima kojima je putovao predsjednik SFRJ Josip Broz Tito.
Kopilot je bio Nikola Vojvodić, dok su ostatak posade činili radio-telegrafista, mehaničar i članice kabinskog osoblja.
Prve ekipe koje su helikopterima nadletjele Maganik ugledale su djelove aviona razbacane po nepristupačnom planinskom terenu. Zbog konfiguracije zemljišta helikopteri nisu mogli da slete, dok se veliki broj spasilaca, vojnika, ljekara i mještana pešice probijao ka mjestu nesreće.
Potragu su otežavali magla, kiša i močvarno zemljište. Kada su ekipe konačno stigle do olupine, ustanovljeno je da niko nije preživio.
Porodice pomagale u identifikaciji
Identifikacija žrtava predstavljala je posebno težak zadatak. Pošto DNK analize u to vrijeme nisu postojale, ljekari su razgovarali sa porodicama i koristili podatke o odjeći, ličnim predmetima, ranijim operacijama i drugim karakterističnim obilježjima.
Posmrtni ostaci koje nije bilo moguće identifikovati sahranjeni su u zajedničkoj grobnici na groblju Čepurci u Podgorici.
O nesreći je kasnije snimljen dokumentarni film "Maganik 11.09", za koji su autori istraživali arhive i razgovarali sa ljudima koji su učestvovali u pronalaženju olupine i identifikaciji poginulih.
Zbog sujeverja promijenili oznaku aviona
Za stradalu letjelicu vezan je i neobičan detalj. Avion je prvobitno trebalo da dobije registarsku oznaku YU-AHC, ali je slovo "C" navodno preskočeno zbog sujeverja.
Dva ranija JAT-ova aviona čije su se oznake završavale tim slovom pretrpjela su udese, pa je "karavela" dobila oznaku YU-AHD. Promjena, međutim, nije uspjela da spriječi njen tragičan kraj.
Na vrhu Babin zub danas se nalazi spomen-ploča posvećena žrtvama. Metalni djelovi aviona, motora i instalacija mogu se, prema navodima planinara, i dalje pronaći među stenama Maganika.
(Aero Telegraf/Express/Mondo)