Tri tijela i savršen zločin bez motiva deceniju i po su mučili beogradsku policiju. Dok su inspektori tragali za surovim ubicom, nisu ni slutili da on zapravo nosi njihovu uniformu.
Zločin koji se dogodio sredinom maja 2000. godine u prostorijama firme "Bejs internešenal" (Base International) na Novom Beogradu, dugo je važio za jednu od najvećih misterija u srpskoj prijestonici. Surovi ubica za sobom je ostavio tri beživotna tijela, ali i naizgled savršen zločin bez jasnog motiva. Ipak, pravda je zakucala na njegova vrata deceniju i po kasnije, a detalji istrage šokirali su i najiskusnije policajce.
Krvavi pir u Ulici dr Ivana Ribara
Sve je počelo 12. maja 2000. godine kada je knjigovođa preduzeća za uvoz i trgovinu obućom ušao u kancelarije u Ulici dr Ivana Ribara i zatekao stravičan prizor. U lokvama krvi ležali su vlasnici firme, Nenad Bukinac (41) i njegova supruga, Grkinja Penelopi Papanaku (39), kao i njihova sekretarica Slađana Jevtić (38).
Istraga je brzo utvrdila da je ubica bio hladnokrvni profesionalac. U prostorije je ušao naoružan automatskim oružjem "hekler i koh" kalibra 9 milimetara. Ispalio je ukupno sedam hitaca, prvo u Nenada, zatim u njegovu suprugu, da bi na kraju pucao u sekretaricu. Kako bi bio siguran da preživjelih nema, svaku žrtvu "ovjerio" je metkom u glavu.
Inspektori su se od samog početka našli u slijepoj ulici. Novac je ostao netaknut u kancelariji, što je isključilo koristoljublje i pljačku kao motiv. Nije bilo tragova premetačine, a žrtve nisu važile za ljude koji su imali neprijatelje. Svi prikupljeni dokazi, uključujući i biološke tragove, pažljivo su spakovani u arhivu, čekajući neka bolja vremena i napredniju tehnologiju.
Dvostruki život "crvene beretke"
Dok je policija bezuspješno tragala za fantomskim ubicom, on je nosio njihovu uniformu. U vrijeme zločina, tada 23-godišnji Boris Stevanović bio je aktivni pripadnik Jedinice za specijalne operacije (JSO). Nakon njenog rasformiranja, Stevanović je prešao u redovne policijske snage MUP-a Srbije.
Međutim, Stevanovićev kriminalni dosije počeo je da se puni na potpuno neočekivan način. Pored toga što je bio surov ubica i aktivni policajac, on je bio i serijski pljačkaš. Zajedno sa dvojicom saučesnika, naoružan i pod fantomkom, upadao je u banke i otimao novac. Ono što je ovu priču činilo još bizarnijom jeste činjenica da je u oružane pljačke išao u vrijeme kada je, po rasporedu, trebalo da bude u policijskoj smjeni na radnom mjestu.
Sreća ga je napustila kada je uhapšen zbog ovih razbojništava. Osuđen je na devet godina zatvora, a zbog primjernog vladanja pušten je na slobodu 2012. godine, nakon odslužene dvije trećine kazne. Po izlasku iz zatvora, vjerovatno je mislio da je zločin iz 2000. godine zauvijek arhiviran i zaboravljen.
Fatalna greška i pad na granici
Presudni trenutak u rasvjetljavanju trostrukog ubistva dogodio se 2015. godine. Radeći na starim i neriješenim slučajevima, inspektori su odlučili da uporede DNK materijal sa mjesta zločina iz Ulice dr Ivana Ribara sa bazom podataka osuđivanih lica. Uslijedio je šokantan rezultat, biološki profil ubice savršeno se poklopio sa DNK profilom Borisa Stevanovića, koji mu je uzet tokom procesa za pljačke banaka.
Policija je odmah krenula u akciju i Stevanović je uhapšen prilikom ulaska iz Sjeverne Makedonije u Srbiju. Nije pružao otpor kada su mu bivše kolege stavile lisice na ruke.
U prvom trenutku suočen sa neoborivim dokazima, Stevanović je priznao zločin. Iskoristio je priliku da pomene kako je motiv likvidacije bio novčani dug, ali je do kraja ostao dosledan u jednom – odbio je da otkrije ko je bio naručilac ovog krvavog posla, čime su srušena nagađanja o eventualnoj nagodbi sa tužilaštvom.
Obrt u sudnici i maksimalna kazna
Kako se suđenje bližilo kraju, bivši specijalac je promijenio ploču i povukao priznanje. U svojoj završnoj reči pred sudskim vijećem Višeg suda u Beogradu pokušao je da se predstavi kao žrtva sistema.
"Žao mi je poginulih i njihovih porodica. Nisam to uradio. Nevinu osobu su nazvali ubicom, bez ijednog dokaza. Emotivno sam slomljen. Bez ikakvog je značaja da li prihvatate ili ne ono što vam govorim, ali sve to nema veze s istinom. Vjerujem u vas, molim vas za ispravnu, pravednu i nezavisnu odluku", dramatično je izjavio Stevanović.
Ipak, materijalni dokazi bili su jači od njegovih riječi. Viši sud u Beogradu je 16. marta 2017. godine Borisa Stevanovića osudio na maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora. Prema riječima prisutnih u sudnici, prilikom izricanja jedne od najstrožih kazni u to vrijeme, bivši policajac i specijalac nije ni trepnuo, niti je pokazao i najmanji znak kajanja za stravičan zločin koji je zgrozio Srbiju.
(Nova S/MONDO)