Beograđanka Ivana Vasić pobjegla je iz Iraka zbog straha od novih napada. Sa dva psa je za tri dana i posle 3.000 kilometara vožnje stigla kolima u Beograd.
Beograđanka Ivana Vasić je bježeći od rata na Bliskom istoku vozila 3.000 kilometara i za tri dana iz Iraka kolima stigla u Beograd. Kad su avioni letjeli iznad moje zgrade odlučila sam da odem, kaže Vasićeva i dodaje da je sve podsjetilo na iskustvo iz 1999. i bombardovanja Srbije. Psi su mi čuvali strah tokom puta ka Beogradu, oni su uvijek tu da me podrže, kaže fitnes trener.
Ivana Vasić već osam godina živi i radi u Erbilu, glavnom gradu iračkog Kurdistana koji se nalazi na sjeveru zemlje. To pogranično područje je poslednjih godina često pogođeno napadima i tenzijama.
Upravo zbog pogoršanja te bezbjednosne situacije i straha za sopstveni život krenula je sama sa dva psa na putovanje ka Beogradu.
Fitnes trener Ivana Vasić rekla je za RTS da se čuje sa klijentima koji žive u Iraku i da se stanje malo pogoršalo od trenutka kada je otišla iz Iraka.
"Klijenti mi pišu da projektili padaju po zgradama, nije bezbjedno. Dok sam bila tamo čula sam zvuke aviona iznad svoje zgrade, to me trigerovalo da krenem ka Beogradu", rekla je Vasićeva.
Prema njenim riječima, u Iraku nema sistema obavještavanja građana šta će biti gađano i ne zna se kad će da gađaju, tako da poslednjih dana nije izlazila iz stana, niti se družila sa prijateljima u kafićima.
Ivana Vasić je ispričala da se i ranije dešavalo da gađaju aerodrom, ali se nekako znalo da će biti gađan. Istakla je da je ona kao i mnogi stranci u Erbilu živjela u okolini aerodroma, ali da bez obzira na povremena gađanja nikad do sada nije osjetila da treba da ode odatle.
"Sada je bila velika razlika. Podsjetilo me na iskustvo iz 1999. Živim sama sa dvije kuce", kaže Vasićeva i ističe da su stranci bili mnogo uplašeniji od lokalnog stanovništva.
"Lokalno stanovništvo nije bilo uplašeno, pitali su me zašto ideš. Ja sam odgovarala padaju bombe. Oni kažu to je normalno, padaju bombe pored tebe, neće tebe da pogode", napomenula je fitnes trener.
Život i izazovi u Iraku
Kako je rekla, pre osam godina u Erbilu je otvorena etno teretana i osam Srba je otišlo tamo da živi i radi, međutim, za vrijeme korone svi sem nje i još jedne djevojke su se vratili u Srbiju.
"Izgubila sam posao i ostala u nepoznatom gradu. Živjela sam sa arapskom porodicom pa nisam morala da plaćam stan", kaže Vasićeva.
Prema njenim riječima, sam grad Erbil je najstariji grad na svijetu i veoma je lijep za život.
"Moj otac je rekao kad je bio kod mene da je energija grada posebna. Miran je i porodičan grad, lijepo se zarađuje. Jedna srpska porodica sa troje djece živi tamo. Oni su trenutno u Srbiji, ali ako se smiri situacija i oni će se vratiti", kaže sagovornica RTS-a.
Strah i povratak u Beograd
Ivana je opisala kako se osjećala kad je napustila grad i dok je vozila ka Beogradu.
"Ostavljam osam godina iza sebe, ostavljam ljude sa kojima sam kao porodica i sada krećem u novi život. Voljela bih nešto iz prošlosti da zadržim", kaže Vasićeva i ističe da su joj psi "držali strah" dok je vozila po 1.000 kilometra dnevno.
Kako je rekla, prolazila je pored granice Irak-Sirija-Turska, baš u danu kad su rekli da će da gađaju taj dio
"Dosta su mi pomagali ljudi tokom puta kada vide da imam srpski pasoš, a vozim iračke tablice. Pitaju me šta ću tu i pomagali su mi", kaže Vasićeva i dodaje da je posebno osjećala strah tokom noći.
Prema njenim riječima, kad je izašla iz Iraka osetila se sigurnom.
"Imam sebe i biram da budem bezbjedna. Čovjek kad se susretne sa strahom poraste. Mnogo sam porasla posle ovog. Mislim da će biti nastavak priče, došla sam njihovim kolima, ne mogu ovdje da ih prodam, moram da odem da bar razdužim stan", objasnila je Vasićeva.
Napomenula je da i dalje radi onlajn i da je u kontaktu sa klijentima iz Iraka. Jedna od njih joj je jutros baš rekla da su gađali pored njene kuće i da se mnogo uplašila.
(RTS/MONDO)