Babici je ispala i umrla beba uticajnog ljekara, a ona je zamijenila i dala im tuđe muško dijete
Ana Pejić jedna je od onih majki koje su se, umjesto sa radošću, sa porođaja vratile kući sa neizlječivom tugom.
Umjesto da u naručju ponese novorođenu bebu, iz porodilišta je izašla sa informacijom da joj je dijete preminulo. Prvi put se porodila 1988. godine u Sremskoj Mitrovici, carskim rezom, a rečeno joj je da je rodila djevojčicu koja, navodno, nije preživjela.
Međutim, više od dvije decenije kasnije suočila se sa potresnom sumnjom – da joj dijete zapravo nikada nije umrlo, već da je, kako vjeruje, ukradeno.
- Prošla sam krug pakla koji su prošle sve žene koje su iz porodilišta izašle bez bebe. To je jedna teška socijalna drama – ne vidiš dijete ni živo ni mrtvo, a ipak ti kažu da ga nema - ispričala je Ana.
Pravi šok
Pravi šok doživjela je 2014. godine, kada je počela da prikuplja dokumentaciju i da, kako kaže, „slaže kockice“ tog događaja. Tada je u papirima primijetila nešto što ju je potpuno slomilo.
- U jednom dokumentu piše da sam rodila djevojčicu, a u drugom da mi je umro sin. U tom trenutku sam shvatila da nešto ozbiljno ne štima – kaže Ana.
Ta kontradiktornost ju je natjerala da nastavi istragu i potraži odgovore na pitanja koja je godinama potiskivala.
- Moj slučaj je završio čak i u Ministarstvu spoljnih poslova. Postoje dokazi da su mnoga djeca, po rješenjima DKP-a, iznošena iz zemlje. Tu se, za sada, završava trag o mom djetetu. Ja je tražim po cijelom svijetu i nadam se da ću je jednog dana, prije kraja života, pronaći - priča Ana sa nadom koja je, uprkos svemu, nije napustila.
"Babice su mijenjale djecu"
Ana tvrdi da su sudbine mnoge djece, za koju se sumnja da su nestala iz porodilišta, veoma različite.
- Jedan dio te djece je prošao kroz proces usvajanja i njima je rečeno da su ih majke napustile, čak i bacile. Ta djeca nose u sebi ogroman gnijev i teško se odlučuju da traže svoje porijeklo. Drugi dio je "poturen" u porodice kao kukavičje jaje – oni ne znaju da ne pripadaju tim ljudima i istina se otkrije slučajno. Vodilo se računa čak i o fizičkom izgledu – da crnokosa žena dobije crnokoso dijete - objašnjava Pejić za Kurir.
Babica progovorila na samrti
Kao posebno potresan primjer navodi slučaj iz Bosne i Hercegovine, u kojem je babica, navodno, na samrti priznala da je zamijenila bebu.
- Priča je o Foči, babica je progovorila na samrti. Njoj je dijete ispalo, ispala je beba i umrla i to uticajnog ljekara i ona je zamijenila. Dala joj je tuđe muško dijete. Žena koja se porađala bila je muslimanka, a dobila je dijete srpske porodice. I odvela ga je u Australiju. Ja sam sa njim pričala i njemu je rečeno da je babica na samrti priznala šta je uradila... On je otišao kod te porodice na vrata i rekao: "Ja sam onaj koji je umro". Obećao je i da će promijeniti vjeru - tvrdi Pejić i dodaje:
Dodaje da su urađene i DNK analize, koje su potvrdile istinu, ali da niko od učesnika te priče ne želi da izlazi u javnost.
- Neće ni on u javnost, a neće ni biološka mama. On je 1982. godište. Kada je saznao otišao je da vidi prave roditelja. Jako liči. Uradili su i DNK, oni su svi smireni. Sve je u redu, svi se slažu, ali neće u javnost - kaže Pejić u emisiji "Životne priče".
Njena ispovijest ostaje jedan od najpotresnijih primjera borbe majki koje decenijama traže istinu o svojoj djeci, vođene nadom da će se, uprkos svemu, jednog dana ipak sresti sa onima koje su izgubile.