Odricanje od nasljedstva u porodici često se doživljava kao bezazlen dogovor, ali može imati ozbiljne posljedice po ostvarivanje prava na novčanu socijalnu pomoć.
Nasljedstvo porodične imovine je čest kamen spoticanja u našem društvu.
Osim sudskih sporova, testamenata i različitih ugovora o poklonu ili doživotnom izdržavanju, ove situacije se često rješavaju i putem "internog" dogovora.
Ovakvi dogovori nerijetko podrazumijevaju odricanje prava na nasljedstvo člana ili više članova porodice u korist jednog ili više drugih. Balkansko društvo je duboko ukorijenjeno u patrijarhalnim obrascima kulture te su situacije u kojima se ženski članovi porodice odriču nasljeđene imovine u korist muških neretke.
Motivi za ovakve odluke su razni ali je veoma bitno da se u potpunosti sagledaju sve njene posljedice.
Jedna od najčešćih zabluda jeste da odricanje od nasljedstva u korist drugog člana porodice nema uticaja na buduća socijalna davanja. Naprotiv, ovakav čin direktno utiče na (ne)ostvarivanje prava na novčanu socijalnu pomoć.
O ovoj temi razgovarali smo sa advokatom Sonjom Pekić, koja nam je pojasnila na koji način zakon uređuje ovakve situacije.
Šta kaže zakon?
Kako je istakla, pravo na socijalnu zaštitu ima svaki pojedinac i porodica kojima je neophodna društvena pomoć i podrška radi savladavanja socijalnih i životnih teškoća i stvaranja uslova za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, a koje se obezbjeđuje pružanjem usluga socijalne zaštite i materijalnom podrškom.
Pekić je za medije istakla da su ciljevi socijalne zaštite da se održava minimalna materijalna sigurnost i nezavisnost pojedinca i porodice u zadovoljavanju životnih potreba, kao i da se obezbijedi dostupnost usluga i ostvarivanje prava u socijalnoj zaštiti.
Iz Advokatske kancelarija Pekić su nam pojasnili da Zakon o socijalnoj zaštiti propisuje da pravo na novčanu socijalnu pomoć može ostvariti pojedinac, odnosno porodica ako pojedinac, odnosnočlan porodice nije prodao ili poklonio nepokretnu imovinu ili se odrekao prava na nasljeđivanje nepokretne imovine ili ako je protekao period u kojem bi, od tržišne vrijednosti nepokretne imovine koju je prodao, poklonio ili se odrekao prava na naslijeđivanje, mogao obezbjeđivati pomoć u smislu ovog zakona.
To znači da se vrijednost te naslijeđene nepokretne imovine koje se pojedinac odrekao, računa kao dio imovine kojom je pojedinac mogao da se izdržava, i ako bi ta vrijednost pokrivala period socijalne potrebe, pravo na socijalnu pomoć se ne priznaje u tom periodu.
Kako se određuje period zabrane primanja pomoći?
Kako smo već naveli, ukoliko se osoba odrekne nasljedstva, ona ne gubi pravo na pomoć trajno, ali ga gubi na određeni vremenski period. Taj period se izračunava na osnovu tržišne vrijednosti imovine koje se osoba odrekla.
Primjera radi, ako je vrijednost dijela nekretnine kojeg ste se odrekli npr. 1.200.000 dinara, a mjesečni iznos socijalne pomoći koji bi vam pripadao je 12.000 dinara, vi nećete imati pravo na pomoć narednih 100 mjeseci (oko 8 godina). Smatra se da ste u tom periodu mogli da se izdržavate od vrijednosti te imovine.
Prije donošenja odluke o davanju nasljedničke izjave pred sudom, veoma je važno razmotriti sopstveni trenutni socijalni status kao i upoznati se sa odredbama Zakona o naslijeđivanju i Zakona o socijalnoj zaštiti.