Prošle su četiri godine od smrti Mateja Periša iz Splita, koji je nestao u Beogradu u noći 31. decembra 2021, a njegovo tijelo pronađeno je u Dunavu u maju 2022.
Četiri godine prošlo je od smrti Mateja Periša iz Splita, koji je poginuo 31. decembra 2021. godine, sat vremena nakon ponoći, kada je izašao iz kluba, a njegovi drugovi nisu mogli da ga pronađu. Potraga za njim trajala je sve do 18. maja 2022. godine, kada je njegovo tijelo izvučeno iz Dunava na Adi Huji.
Njegov otac je na najteži datum u svom životu na svom Fejsbuk profilu simbolično objavio pjesmu Olivera Dragojevića „Kad mi dođeš ti“, a jedino što je uz tu pjesmu ostavio je crveno srce.
Na njegovu objavu nizali su se komentari sjećanja na Mateja, kao i oni koji govore o tome koliko je 31. decembar zbog Matejeve smrti težak dan. Oni su Nenadu dali do znanja da je Matej i četiri godine kasnije u njihovim mislima i molitvama.
Nenad Periš je i prethodnih godina imao slična oglašavanja na društvenim mrežama na godišnjicu smrti svog sina. Tako je 2024. godine takođe objavio pjesmu Olivera Dragojevića „Trag u beskraju“, uz datum pronalaska tijela svog sina.
„Svaki dan je novi dan, hodam naprijed, postoje trenuci koji su teži, emotivniji... Bogu hvala, Matej je nađen, sahranjen. Znam gdje je moj sin, ali što je važno – znam da ćemo se sresti i to je jedina istina. Kao roditelju, teško mi je bilo da prihvatim činjenicu da se mom sinu nešto teško, rekao bih grozno, dogodilo. Kako je vrijeme prolazilo, tako sam i ja osjećao i bio svjestan ishoda. Molio sam Boga da ga nađem. Danas znam gdje je Matej i znam da ćemo se ponovo sresti“, rekao je Nenad Periš prije godinu dana za medije u Srbiji.
I u godinama nakon smrti sina nastavio je da dobija poruke od ljudi koje ne poznaje, kao i od onih koje je upoznao dok je tražio sina. Sjeća ih se, kaže, zahvaljuje svima i ne zaboravlja sve ljude iz cijele bivše Jugoslavije koji su pratili njegovu strepnju i bili uz njega i njegovu porodicu.
„Pronasli smo našeg Mateja i sahranili ga. Teški su to životni osjećaji. Iskreno, za tu muku nijedan čovjek nije rođen. Ta bol mijenja sve, čak i prošlost, a kamoli sadašnjost i budućnost. Ali istinu čovjek mora prihvatiti, ništa ne možeš promijeniti. Moraš promijeniti sebe, svoj pogled, svoj stav. Moraš izrasti iz te ljudske muke i znati jedinu istinu da se između života i istine u večnosti nalazi smrt“, rekao je Periš.
Svog sina Nenad je posljednji put čuo 30. decembra prije četiri godine.
„Zvao me je sa granice Hrvatske i Srbije. Nazvao me zbog COVID testa, za koji sam mu rekao da je negativan. Nakon toga smo komunicirali porukama. Bio sam zadovoljan što mi je sin dobro i što je sa svojim prijateljima, iako je u meni, unutra, bilo straha. Protivio sam se njegovom odlasku u Beograd. Nešto sam, kao otac, osjećao. Rekao sam mu da je bolje da slavi Novu godinu negdje bliže. Ipak, otišao je s prijateljima i dogodilo se to što niko nije želio“, ispričao je Periš.
Podsetimo, Matej Periš snimljen je sigurnosnim kamerama Beton hale nakon izlaska iz kluba Gotik, trčeći ka Karađorđevoj ulici. Međutim, nije imao kontakt sa ljudima pored kojih je prolazio. Pitanje „Gdje Matej želi da ode“ do danas je bez odgovora. Tu misteriju nije mogao da otkrije ni taksista kojeg je Periš pokušao da zaustavi, jer ga je odbio za vožnju.
„Oni su svi bili zajedno. Drugovi mog sina su mi rekli da je Matej u jednom trenutku platio flašu pića i nestao. Mislili su da je otišao kako bi sa nekim razgovarao. Da je nešto pošlo po zlu shvatili su tek kada su krenuli kući i vidjeli na čiviluku njegovu jaknu. I dalje ne znam gdje je Matej želio da ode“, ispričao je za medije Nenad Periš i dodao da je Matej pokušao da pozove drugaricu Maju, ali mu se ona nije javljala na telefon.
Nelogično kretanje i trčanje mladića, zaustavljanje taksija, ulazak u vodu kod kafića „Savanova“, kao i signal mobilnog telefona, samo su neki od detalja zbog kojih je njegov nestanak i odluka da izađe sam iz kluba prava misterija. Posljednji put ga je kamera snimila kako ulazi u vodu kod kafića „Savanova“, a njegov telefon lociran je u blizini Velikog ratnog ostrva, na ušću Save i Dunava. Kako smo tada pisali, bazne stanice locirale su signal mobilnog telefona prvo kod „Savanove“, a tek kasnije kod Velikog ratnog ostrva.