Sestra ubijenog Dalibora Todorovića govorila je sa čim se njena porodica suočava nakon gubitka brata.
"Pobio nam je najbliže, a sada od sebe pravi zvijezdu u zatvoru. Iz novina sjecka svoje fotografije i lijepi ih iznad svog kreveta u ćeliji. On spava, jede, trenira i radi sve ono što je oduzeo ljudima koje je ubio", kaže Suzana Ranković, sestra Dalibora Todorovića Dače iz Dubone, kog je 4. maja prošle godine ubio Uroš Blažić. Suzana je u potresnoj ispovijesti opisala sve ono sa čime se njena, ali i ostale porodice žrtava, suočavaju od kobnog dana.
Maksimalna kazna
Podsjetimo, za masakr koji se dogodio u Malom Orašju i Duboni, selima kod Smedereva i Mladenovca, ubica Uroš Blažić osuđen je 12. decembra u Višem sudu u Smederevu na 20 godina zatvora. To je u njegovom slučaju bila maksimalna moguća kazna, jer u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije imao navršenu 21 godinu.
"Nisam mogla ni da sačekam kraj presude, nije mi bilo dobro! Pitala sam se kako sjediti u istoj prostoriji i disati isti vazduh sa ubicom? Odjednom mi je pozlilo, jedino čega se sjećam je ime i prezime mog brata", započela je svoju ispovijest sestra ubijenog Dače.
Kako je rekla, tokom izricanja presude sudija je detaljno čitala obrazloženje i navodila detalje sa obdukcije za svakog ubijenog, a to joj je jako teško palo.
"Niko nas nije pripremio za to, iako smo prvi put o ranama slušali u Višem sudu u Smederevu kada je bilo održano prvo ročište. Deset minuta prije početka suđenja čuli smo da je Daču pogodilo sedam metaka, s tim da je jedan bio površinski i taj metak je tata izvadio dok mu je Dača umirao na rukama", kaže Suzana.
Ona objašnjava da do njih dolaze priče i tome kako se osuđeni Blažić ponaša u pritvorskoj jedinici u Smederevu u kojoj je smješten od hapšenja. Kako kaže, pričaju im ljudi da on tamo glumi zvijezdu!
"Rekli su nam da on čita novine i sve što mediji napišu o njemu. Onda isijeca svoje slike iz novina i čuva ih, lijepi ih na zid ćelije kao da se divi sam sebi. Za nas je takvo ponašanje neshvatljivo", kaže Suzana Ranković.
Spremala slavu
Ona se potom prisjetila kobnog dana kada se zločin dogodio, drhtavim glasom govorila je kako je saznala za masakr i o momentu kada joj otac, praznog pogleda, saopštava: "Našeg Dače više nema".
"Spremala sam slavu Đurđevdan, to veče sam ostala do kasno da sređujem. Stigla mi je poruka od drugarice, pita me: "Šta se to desilo u selu?". Zvala sam sve redom, niko mi se nije javljao. Pisala sam sestru od tetke i ona mi je rekla da su stradali Milan i Kristina Panić, a o Dači ni reči. Osjećaj mi je govorio da odmah krenem ka selu. U međuvremenu sam saznala da je i moj brat ranjen", priča Suzana.
Prema njenim riječima, kada je stigla u Dubonu policije je već bilo na sve strane. Tragali su za odbeglim Blažićem, a kako kaže, ona je kasnije saznala da se maltene na putu ka bolnici u Mladenovcu mimoišla s ubicom.
"Čim su mi rekli da je Dača ranjen, suprug i ja smo krenuli ka bolnici, prošli smo putem kojim je bježao Blažić... To saznanje me ubija od tada", priča ona i dodaje da joj je 4. maja 2023. stao cio svijet.
Neutješni roditelji ostali u praznoj kući
Suzani, kako kaže, najteže pada da gleda roditelje koji su ostali u praznoj kući. Dačina soba ostala je netaknuta, a dan ne prođe da ne uđu u nju.
"Sa ovim se niko od nas nikada neće pomiriti. Najteže nam je palo kada je sve prošlo i kada sam u maminom telefonu vidjela da su se ona i Dača tog dana čuli 14 puta, od tada ponavlja da su tada pričali kao da su znali da se nikada više neće čuti i to me mnogo boli", kaže ona.
"Da smo znali, još jače bismo se grlili"
Krsnu slavu i ove godine porodica Todorović dočekala je bez svog najrođenijeg. Kako kaže Suzana, da su znali da će tog decembra 2022. godine biti poslednja godina kada su svi zajedno sjedjeli za slavskom trpezom, smijali bi se i grlili još jače nego što su to činili do kobnog 4. maja. Ona kaže da bez Dače nikada i ništa više neće biti isto, a oni će kao porodica činiti sve da ga i drugi pamte.
"Daču su svi voljeli, voleli su druženja sa njim, a on je često umio da sa raznih proslava ode ranije, jer je znao da kaže: "Kadgod je najljepše, nešto se desi", a on se od problema uvijek sklanjao, jednostavno je bio takav", prisjetila se Suzana svog brata.
(Kurir/Mondo/Aleksandra Virijević)