Marija je otišla u Švajcarsku kako bi zaradila za fakultet, a doživjela je maltretiranje na poslu.
Sa samo 19 godina, Marija, djevojka iz Smedereva, odlučila je da potraži posao u Švajcarskoj kako bi zaradila novac za fakultet. Posao koji je prihvatila izgledao je jednostavno: briga o dječaku od osam godina, odvođenje u školu i vraćanje kući. Međutim, stvarnost koju je zatekla bila je daleko od očekivanog.
"Moja obaveza je bila da spremam ručak za cijelu porodicu koja je poreklom iz Hrvatske, kao i da čistim kuću redovno. Malo sam se brinula oko ručka, jer nikada nisam spremala sama, ali sam pokušavala da se snađem kako sam umjela. U tom trenutku sam samo razmišljala o tome da mi je bio potreban novac za fakultet i da moram da izdržim", ističe ona na početku.
Marija je naglasila da novac za povratak nije ponela, jer kako kaže, isti nije imala, ali je bila sigurna da će sve biti okej, budući da je djevojka njenog komšije, koja je iz Bosne, bila kod pomenute porodice, i sve je bilo u najboljem redu. Pak, pred polazak, ona je doživjela nesreću, te je tako sticajem okolnosti Marija dobila ponudu.
Iako je u početku sve izgledalo kao lak posao, ubrzo je počela da prima negativne komentare od članova porodice kod koje je bila.
"Bože, zašto je ovo zagorelo", "Pa moja mačka bi bolje spremila", "Bitno je da znaš da jedeš, a da spremiš nije bitno", navodi ona. Te riječi su je duboko povrijedile, ali nije im mogla odgovoriti, jer je bila sama u stranoj zemlji, bez povratne karte, bez prijatelja, i, kako kaže, bila je premlada da bi se suočila sa situacijom.
Negativni komentari su se nastavili, a porodica nije pokazivala nikakvu empatiju.
"Kada bih noću išla do WC-a, dobila bih komentar: "Sinoć si me probudila kad si ustala. Došlo mi je da ustanem i tako te jednom udarim, da naučiš da hodaš na prstima...", sjeća se ona.
Takvih komentara se nisu suzdržavali ni kada je pričala sa porodicom preko telefona.
"Sjedeći ispred na fotelji, pričala sam sa mamom, a baka od dječaka je komentarisala: "Zašto sjediš tu kao da ti je mama to kupila?", ističe ona i dodaje da su njeni i te kako bili uplašeni za nju.
Kritike nisu stale ni tokom obroka.
"Kada bih sjela da jedem, tačno su gledali koliko uzimam u svoj tanjir, pa bi komentar bio: "Koliko jedeš, baš kao Srpkinja?", prepričava ona. Nakon toga bi ustajala, ali bi to izazvalo još veću ljutnju, jer nije smjela da ustaje od stola.
Nakon dva mjeseca, došao je period za rastanak.
"Nikada više im se nisam javila", zaključuje djevojka, koja sada upozorava na to kako se može lako doći u situaciju u kojoj mladi ljudi, posebno djevojke, mogu postati žrtve psihičkog maltretiranja.
(Telegraf Biznis/MONDO/J.D.)