"Rekao mi je da nisam dovoljno visok i da moram da porastem još koji santimetar, a onda su me stavili na neku spravu", započeo je o svom traumatičnom iskustvu sa Zemuncima, sudija Miroslav Todorović Šera.
Zločini ozloglašenih pripadnika Zemunskog klana ne prestaju da šokiraju javnost. Otmice, pljačke, iznude, svirepa ubistva samo su neka djela koja se pripisuju "Zemuncima". Jedan od najpoznatijih advokata u Srbiji, Miroslav Todorović Šera, govorio je o zastrašujućem iskustvu koje je imao sa ovom kriminalnom grupom. Jedno od njih dogodilo se upravo neposredno posle atentata na Vuka Draškovića, za koji je bio optužen Zemunski klan.
"Zemunci su mi nudili da preuzmem slučaj Vuka Draškovića, da se uključim u taj slučaj. S jedne strane bilo mi je profesionalno zanimljivo da uđem u predmet da vidim šta se tu događa. Naravno nisu pominjali nikakav honorar, 'de smiješ da pitaš za honorar... S druge strane Vuk mi je bio prijatelj", počeo je priču Todorović.
Oni su, kako kaže, čak i obezbijedili uvjerenje iz Urgentnog da su u vrijeme pokušaja atentata na Draškovića bili u bolnici.
"Nisam znao šta da im kažem, bilo mi je teško. I jedan dan me zove Dušan Spasojević i kaže: 'ne treba ništa, završio sam već sve'", kaže Todorović.
Zemunci bili u Đinđićevom obezbeđenju
On se prisjetio i toga kada je sudio Dušanu Spasojeviću i Miletu Lukoviću Kumu, osnivačima Zemunskog klana, kad su tek počeli sa nešto sitnijim kriminalom.
"Oni su počeli tako što su se bavili uličnim razbojništvom. Otimali su ženama lančiće i tašne i radili neke prevare. Osudio sam ih za prevaru na godinu dana. E posle se tako namjestilo da sam bio branilac Dušana Krsmanovića koji je bio član Zemunskog klana. Znam da su članovi tog klana imali veliki uticaj na tadašnju aktuelnu vlast i da su vladali Srbijom. Ljudi iz zemunskog klana bili su u nekom obezbjeđenju, čak i Đinđićevom. Eto, taj Krsmanović je bio u Đinđićevom obezbjeđenju", ispričao je Todorović.
Prema njegovim riječima, Krsmanović je bio ključni svjedok u ubistvu premijera Zorana Đinđića i "bez njegovog iskaza u policiji ne bi mogla da se podigne optužnica."
"Kad sam ga preuzeo kao branilac rekao sam mu: 'tvoj sam branilac ako hoćeš da porekneš ovo priznanje i da krenemo ispočetka. Ako ne želiš, onda ništa od saradnje'. I on prihvati da porekne priznanje. Moj cilj je bio da se po svaku cijenu njegov iskaz iz policije ne upotrijebi. Pokušao sam sa svim pravnim sredstvima da to spriječim. Sudija Marko Kljajević mi nije dozvoljavao da postavljam pitanja kao advokat. On me je i otjerao sa tog slučaja", ispričao je Todorović.
"Uvijek sam se pozdravljao sa Legijom"
Todorović je govorio i o svjedočenju Zvezdana Jovanovića, koji je osuđen na 40 godina zatvora zbog ubistva tadašnjeg premijera Zorana Đinđića. Kako je ispričao, tačno je da je Jovanović u policiji priznao da je ubistvo počinio po nalogu Legije, Kuma i Spasojevića, ali da to posle nije ponovio u sudnici.
"On je jedini bio postojan. On je jedini tamo koji nije ni plakao, ni savijao kičmu niti tražio neku milost. Kad god sam dolazio u sudnicu uvijek sam se, pored mog klijenta, pozdravljao i sa Legijom. On je inteligentan i bistar čovjek. Mislim da je Legija dominirao sudnicom", istakao je Todorović.
Šera je napomenuo da je Dušan Krsmanović tokom cijelog perioda suđenja bio veoma pogubljen i uplašen.
"Njemu je pop dolazio svakog drugog dana. Sa njim nije moglo da se komunicira ozbiljno. Zato sam htio da ga izvučem takvog iz predmeta, pa nek tužilac traži druge dokaze. Ne može na osnovu jednog zaokrivljenog da se izreknu skoro pa smrtne kazne. A sve se temeljilo na tom čovjeku koji je bio u strašnom haosu. Ja kad ga pitam za ubistvo, za otmicu, on samo uzdrhti. On je cijelo suđenje bio tužan", ispričao je sudija i dodao:
"O Legiji i Spasojeviću nije smio da priča. Oni su, što reče psihijatar, za njega bili svetinje", istakao je Todorović.
Kako je završio u Šilerovoj
Šera je potom ispričao kako su ga Zemunci oteli u decembru 2000. godine.
"Crkvenjakov me pozvao da budem gost na TV na nekom okruglom stolu na kome su učestvovali Zoran Živković, tada savezni ministar unutrašnjih poslova, profesor Živojin Aleksić, Nikola Barović. U toku razgovora sam pravio paralelu između legalnog i ilegalnog pravosuđa. Rekao sam da je legalno pravosuđe jalovo, kilavo i nenefikasno. Potom sam pomenuo da imamo i ovo ilegalno gdje se presude i egzekucije donose brzo. To je sud mafije. I rekao sam da oni imaju i privatne zatvore koji se nalaze u Surčinu i Zemunu. I to je bio razlog zbog koga sam umalo izgubio glavu", prisjetio se Todorović.
Kako je ispričao Todorović, otmica se dogodila odmah nakon njegove izjave o privatnim zatvorima i to baš u sudu, a Zemunci su ga odveli u ozloglašenu Šilerovu.
"Samo je došla ekipa i pokupila me. Niko nije prišao da mi pomogne. Došli su po mene jer sam rekao da imaju te privatne zatvore. Odveli su me u Šilerovu, smjestili u dnevnu sobu u jednu fotelju. Prvo mi je rekao Dušan Spasojević da sam loš sudija jer sam ga, kako kaže, osudio za prevaru koju nije izvršio, a oslobodio za sva druga djela koja jeste učinio. Potom me je ponudio viskijem", ispričao je Todorović i nastavio:
"Rekao mi je da nisam dovoljno visok i da moram da porastem još koji santimetar. E zbog toga su me stavili u neku spravu i počeli da me rastežu. Razmišljao sam da se pobunim, da se branim. Racionalno je bilo da odugovlačim vrijeme dok ne dođe neki spasonosni trenutak. I on se i dogodio. Kako je Đinđić saznao da sam ja u Šilerovoj to ne znam, uglavnom znam da me je on spasio."
Prije nego što su ga oslobodili, tjerali da pliva u bazenu bez vode, priča dalje Šera.
"Jedan od njih me pitao kako plivam. Ja sam im rekao da se plašim vode, na šta su mi oni rekli da ne treba da se bojim jer oni imaju suv bazen. I šta ću, plivao sam u bazenu bez vode. Nisu me tukli ali su igrali ruski rulet. Malo pištoljem škljocnu par puta pored mog uha, okreće se burence, i tako...", ispričao je poznati advokat i sudija.
(Mondo/A.V.)